shadow

Да ли се људи плаше смрти?

Да ли се људи плаше смрти?

Љубодраг Симоновић Дуци

Настојећи да се обрачуна с човеком као слободарским бићем и еманципованим грађанином, Хајдегер подмешта човеку страх од смрти као основ његове трагичне егзистенције. Ако је непосредно доживљавање сопствене егзистенције основ на коме треба да се заснива однос човека према егзистенцији, онда није страх од смрти, већ је доживљавање живота основ његове аутентичне егзистенције. Смрт је за човека апстракција све док се непосредно не сучељи с њом. Он о смрти може само да мисли, а не и да „живи“ смрт.

Um i filozofija (Ljubodrag Simonović Duci)

Ум и филозофија

По Хајдегеру, у традиционалној филозофији која започиње са Сократом, Платоном и Аристотелом, егзистенција човека постала је предмет умовања и на тај начин је изгубила непосредни егзистенцијални и добила предметни и тиме метафизички карактер. Човек се више не односи према свету полазећи од доживљавања своје трагичне егзистенције, која се заснива на страху од смрти који може да превлада ослањањем на богове, већ путем мишљења и на њему заснованог делања које га одвлачи у сферу неаутентичне егзистенције – у заборав бића и тиме у нихилизам.

Ovisnost

Ovisnost je suprotnost slobodi, što manje ovisimo o bilo čemu (u materijalnom smislu) to smo slobodniji.  Što veću potrebu osjećamo za duhovnim vrijednostima i obogaćujemo svoj duh to smo slobodniji. Što više znamo, imamo više prijatelja koji nam vjeruju, spremniji smo da im pomognemo .

Onaj čovjek koji zna da pliva i leti (sa zmajem ili avionom) on je slobodniji od onoga koji zna samo da korača i vozi.

Znanje oslobađa.

Zato treba učiti čitav život.

Ljubav prema slobodi je pola slobode.

Sloboda je uslov života.

Ako je kapitalizam po definiciji, davanje prioriteta sticanju materijalnog bogatstva i njegovoj trenutnoj potrošnji nad poštovanjem moralnih vrijednosti jednog društva, onda je Jovan Krstitelj bio prvi koji je na to ukazao.

Čak je tražio od onih koji teže samo sticanju sve više dobara, pohlepnih, prevrtljivih vladara i njegovih poštovalaca da se pokaju.
To je toliko razbjesnilo pijanog Iroda da mu je zbog toga odsjekao glavu.

Pošto se nastavilo kritikovanje nemoralnosti i izopačenosti sistema, Imperije i njihovih vazala od strane nastavljača ideja Jovana Krstitelja predvođenih Isusom Hristom, kažnjavanje je postalo brutalnije – razapinjanjem na krst.

Zbog takve brutalnosti pokret otpora imperiji je nastavljen u katakombama.

Kada je istrajnost revolucionara zadivila vladare oni su upotrebili najmoćnije oružje protiv njih, institucionalizovanje.

Ni jedna religija se do tada nije pokazala toliko praktičnom za provođenje klasne eksploatacije kao Hrišćanstvo, a kasnije i Islam.

Od kritičara razvrata postala je onaj koji opravdava vladara pred narodom. Samo je katolička crkva mogla narodu da opere savjest, oprosti grijehe, da utjehu, obećanje raja za njih i pakla za vladare i povede ga u rekonkvistu, a zatim i u novi svijet.

Osnovne činjenice se relativizuju i nedovoljno kritički vrednuju, procjenjuju. Isus Hrist je ponižavan, mučen i ubijen na najsvirepiji način jer je govorio protiv (imperije i njenih satelita) nemoralne vlasti.
Te nesporne istorijske činjenice su pokrenule prve hrišćane na nenasilni otpor, ne samo protiv te konkretne vlasti već i protiv sve veće erozije morala, sve lakšeg lišavanja tuđih života i eksploatacije slabijih.

Preko dvije hiljade godina traje sve veća idiotizacija naroda od strane religija kroz sve veći totalitarizam.
Religija tvrdeći da je svaka vlast od boga, guši slobodu zabranjujući kritiku vlastodržaca.
Ni mađarski zid, žica, nikako ne mogu da otvore oči da smo mi svi u logoru.

Da nas moderni kapoi tjeraju da radimo samo za hranu i režije.

Da nas truju GMO i hibridnom hranom i aditivima.

Da nam djecu prisilno vakcinišu.

Da nam mediji liče na razglas u logoru., samo što ovaj logor više liči na indijanski rezervat, gdje još ima lijepih stvari na koje se koncentrišemo da na trenutak zaboravimo na peć koja nas na kraju čeka.

Na novi budući rat, u kojem ćemo mi matori gledati kako nam djecu šalju u NATO mirovne misije.

Kad mladima promijene svijest, oni će sami da se prijavljuju (jer će im TO i SPORT biti jedini izlaz iz geta).

Vizije

Odbrana ljudskosti
Stoička vizija jasno pokazuje kuda se treba kretati, šta treba postići.
Čovječanstvo se nalazi u krizi, oko toga se mogu svi složiti.

Ali oko dimenzija krize, uzroka i rješenja se mišljenja sukobljavaju do te mjere da su mnogi spremni ubiti one koji ne dijele njihove stavove. Za uzroke krize optužuju jedni druge, a rješenje vide u eliminisanju, neutralisanju, eksploatisanju drugih.

Strategija

Zivotvorni asketizam

Principi strategije male kućne revolucije životvornim asketizmom

1.Aktivna defanziva (odricanje)
Ako rat počinje odbranom onda je vrijeme da za taj početak, za defanzivu. Aktivnu odbranu kroz bojkot plodova kapitalističkog sistema destrukcije, izlazak iz potrošačkog društva, revolucionarno smanjivanje potrošačkih navika i kupovine samo najosnovnijih potrepština, minimalno trošenje energije i ljudi. Maksimalno posvećivanje svojoj porodici i njenom pravilnom razvoju (intelektualnom i emotivnom). Prikupljanje, a ne rasipanje snaga i resursa. Aktivna askeza, znači davanje ličnog primjera razumnog žrtvovanja za svoju porodicu. I konstantno ukazivanje na neophodnost aktivnog djelovanja. Osvajanje vlasti, ulazak u političke partije i institucije je sizifov posao.  Borba za slobodu od tiranije nema veze sa borbom za vlast. Osvajanjem institucija te institucije mijenjaju (osvajaju osvajača). Demokratska utakmica troši ogromnu menjalačku energiju, koju treba usmjeriti prema bitnijim problemima. Poroci u nama su uzrok naših problema. Stranke deformišu ljude, stvaraju od njih slijepe izvršioce, a ne slobodne mislioce. Partije vode obične ljude u napad, juriš za vlast, u kojem su žrtve prevelike jer se neprijatelj krije u tenkovima(medijima). Ljudima treba zaštita, tvrđava na vrhu planine, a za to je potrebno izgraditi put dovesti materijal i ljude, te stvoriti uslove za život na vrhu planine. Jer je stvarna vlast izmještena iz naših institucija (u NATO imperiji), a problem je u poretku, sistemu, uređenju, a ne samo u konkretnim ljudima, strankama, državama.

2.Mobilizacija poštenih i svjesnih
Poziv kneza Lazara u bitku ima univerzalni, a ne ad hok karakter. Oni koji u kritičnom trenutku ne daju sve od sebe(pa čak I svoj život) za odbranu časti,poštenja,vjere,istine,slobode,ravnopravnosti, integriteta, ne mogu očekivati prosperitet u životu.Kapitalizam shvatiti kao šumski požar(LJ.Simonović Duci) znači da treba pozivati sve koji su svjesni zloćudnosti,štetnosti,destruktivnosti.Sve koji su stradali pod kapitalizmom od neljudi treba probuditi,osvjestiti i usmjeriti u kom pravcu se može bježati.Samo poštene ljude se može naučiti kako da kritički posmatraju sistem i da djeluju stvaralački, a ne da se prepuste fatalizmu kao većina vjernika.Da se ne potčinjavaju vještačkim autoritetima nego da cijene mudre ljude kao autoritete (npr. ,u medicini Đuro Vignjević,u ekonomiji Miodrag Zec, u filozofiji Ljubodrag Simonović Duci).Prozelitizmom katolička crkva pokušava pridobiti slabe i neodlučne.Jake,stabilne i iskusne treba tražiti u svim slojevima,narodima i generacijama.Objasniti im ideju ,ako ne shvate i prihvate odmah možda će kasnije.Oni mogu u svojoj sredini služiti kao uzor i svjetionik ,i uticati mnogo dublje i dalje.Čovječanstvo je podjeljeno na nacije zbog svojstva svakoga da svaku stvar ili pojam gleda drugačije iz svog ugla.Oni koji imaju slično iskustvo često se bolje razumiju od sunarodnika.Ljude unutar naroda spaja isto iskustvo i vjerovanje u isti sistem vrijednosti,zašto ih ne bi spajalo i izvan administrativnih granica.Jedino je ograničenje jezik,kad se ljudi razumiju mogu i da se slože.Uspjeh ideje je onoliki koliko je ljudi prihvati bez obzira na porijeklo,genetiku,državljanstvo.Onih koji su svjesni nepravednosti I destruktivnosti sistema,te neophodnosti držanja do poštenja,časti,istinitosti,iI slobodi je je relativno malo.Ali to ne znači da od tih vrijednosti treba odustati,nego da takve ljude treba okupiti da bi ih drugi lakše slijedili.Sadašnji poredak favorizuje poslušne,a oni sve češće nisu svjesni nemoralnosti svojih postupaka, ili im nije stalo do moralnih normi.Malo ko zna I svjesno se drži zlatnog pravila (ne činiti drugome ono što ne želiš da drugi tebi učini,i činiti drugome ono što želiš da ti drugi učine),jer je često u suprotnosti sa dužnosti prema poslu,profitabilnosti,isplativosti, lojalnosti prema državnim institucijama.

3.Diskretna aktivnost (uporan rad)
Sve treba raditi (računajući da to neko može zloupotrebiti) maksimalno oprezno,diskretno I sa puno obzira.Sve političke stranke,velike korporacije,mediji su ekspoziture obavještajnih agencija raznih imperija i država.Oni su izuzetno konspirativni, izuzetno kriju za koga rade. Samo se po njihovim motivima može nazreti čije su sluge. Čak se i oni boje izaći na vidjelo, iako su izuzetno jaki. Njihov je rad konspirativan (zavjerenički,služe se nečijom slabošću da bi ga iskoristili za svoje ciljeve), a diskretno se može u ljudima probuditi snaga i hrabrost da ostvare svoj napredak (zdravstveni,duhovni i intelektualni). Zato treba izbjegavati komuniciranje preko sajtova i društvenih mreža, naročito sa nepoznatim ljudima. Komunikacija elektronskom poštom između ljudi je manje javna, pa se može slobodnije i sigurnije komunicirati. Sajt i svaka javna tribina, aktivnost ima prednosti te što se brže neka ideja može prenjeti većem broju ljudi,ali se ne može objasniti fina kompleksnost ideje.i daje se mogućnost izvlačenja ideja iz konteksta i provociranja.Velika prednost malih i neupadljivih je da ih veliki i upadljivi ne smatraju bitnim,opasnim,korisnim, iskoristivim i kao takve ih ne diraju. Tigar nikad neće hvatati miševe. Sokrat kaže da se do istine dolazi dijalogom, a za njega je potrebno da se sagovornici pogledaju u oči.

4.Stoičko jačanje životvornim asketizmom (učenje, usavršavanje)
Svakim danom ljudi trebaju biti sve jači(fizički i psihički) jer je pred njima sve beskrupulozniji kapitalistički sistem. Usavršavanje svih performansi od usvajanja novih znanja do poboljšanja fizičke i mentalne kondicije je preduslov kome se mora sve podrediti .Mi smo u ratu u kome je odmaranje preveliki luksuz.I hranu treba uzimati onoliko da bi se preživjelo a ne da se uživa u njoj.Uživati treba u borbi i pobjedi.Pobjeda je onda kad smo slobodniji,zdraviji,složniji,mnogobrojniji i jači od fanatika kapitalističkog sistema.Treba da nas raduju i jačaju svakodnevne male pobjede(npr. Danas nisam potrošio ni jedan dinar,nisam upalio auto,nisam upalio tv) i uštede.Nikola Tesla je bio tako disciplinovan da je izračunao koliko mu je potrebno kalorija i samo toliko je pojeo hrane.Asketizmom koji je u cilju životvornosti,trpiti i odricati se stoički za dobrobit svog potomstva.Askeza (gr. ἄσκησις áskēsis – vežba, podvig) je način života koji se sastoji u odricanju od strasti i telesnih prohteva, kako bi se sticanjem vrlina postiglo duhovno pročišćenje, odnosno stanje bestrašća(definicija wikipedije). U širem smislu, asketizam ili podvižništvo predstavlja filozofiju koja nalaže dobrovoljno i svesno samoodricanje od materijalnih, telesnih i drugih potreba i ugodnosti zarad viših, duhovnih vrednosti. (Ivan Vidanović, Rečnik socijalnog rada) Asketizam je način života koji odbacuje “izopačenje ljudske ličnosti, bezobzirno iskorištavanje prirode i fizičke sredine i prevazilazi sebičnu težnju da se troši sve za sebe, a ne za zajednicu”(Askeza u Rečniku pravoslavne teologije). Životvorni asketizam pretpostavlja samoodricanje zbog svog potomstva, porodice, društva, prirode i pravde, poštenja i ljudskosti. A to su najveće vrijednosti. Suština je u evaluaciji i racionalizaciji potreba i ciljeva. Svakodnevno procjenjivanje prioriteta i veličine potrebe pomaže bolja organizacija vremena. Na primjer ujutro skuvati, ispeći dovoljno hrane i pića za cijeli dan, i držati se samo tih količina u ishrani taj dan, bez impulsivne kupovine. Razvoj trgovine (pa samim tim i privrede i kapitalističkog sistema) se zasniva na maksimaliziranju potrošačeve impulsivne volje za kupovinom. Tome služi kompletan marketing sa kojim smo u kontaktu na svakom mjestu u svakom trenutku. Biti imun na miris svježeg peciva ili pečenja, na novi film na televiziji, izbjegavati ugostiteljske objekte, prodavnice, televiziju, radio, vidovi su racionalnog, umjerenog, svrsishodnog stoičkog asketizma.
5. Meritokratija (ugledati se na bolje od sebe,a ne potčinjavati se volji većine)
Meritokratija je vođstvo, teorijski zasnovano na zaslugama, talentu, vještini, intelegenciji i drugim relevantnim vještinama ,prije nego na nasljeđu(aristokratija), bogatstvu (plutokratija) ili volji većine(demokratija).( Wiki.)
Demokratija bi bila idealna da ne postoji mogućnost neprijateljskog preuzimanja organizacije od strane obavještajnih agencija infiltracijom .
Demokratija kao način vladanja se smatra da je najmanje loša opcija, zato što se periodično preispituje i mjenja cilj i sredstva neke organizacije, ili institucije. Tako da je moguće odstupanje od početnog plana i vraćanje nazad(regresija u totalitarizam). Monarhija kao način vođstva je efikasnije (SAD i Rusija sa predsjedničkim sistemima su realno izborne monarhije). Kralj mora da povede u borbu,da se bori do kraja bez obzira na sve(kao Knez Lazar,Vožd Karađorđe). Demokratskim putem se agent provokator može infiltrirati u neku organizaciju doći do samog vrha i promjeniti pravac ili nacionalni interes (DOS,SNS,SPS su primjeri kako imperija iznutra degeneriše svaku organizaciju do koje joj je stalo).
Praktična meritokratija bi bila jedan vid monarhije bez biranja (na neki određeni rok,sa nekim mandatom) i nasljeđivanja. Kralj je neko ko je dokazao snagu svojim dugim i burnim životom da ga niko i ništa nemože korumpirati, uplašiti i pokolebati. Monarhisti, kraljevi sljedbenici mu se zaklinju na odanost i posvećenost cilju kao plemići, vitezovi, tako što ga prate dok god je on posvećen plemenitim ciljevima i pažljivo bira sredstva. Nema bezuslovne vjernosti.
U meritokratiji nema zagarantovanog praćenja (zaklinjanja na vjernost), već kritičkog preispitivanja svake nove inicijative lidera. Nasljednost titule je degradirala samu titulu i upropastila svaku monarhiju. Suštinska prednost monarhije je njegova nesmjenjivost, samo pravi kralj može sam da abdicira. Može da ga napusti većina sljedbenika, ali time ne gubi titulu. Jedino je važno da vodi u borbu za odbranu ljudskosti kao što je major Gavrilović branio 1914.Beograd. Kralj mora da ima svetinju koju brani. Vitez bez svetinje koju brani je običan plaćenik i ubica. Te svetinje nisu samo visoke moralne norme (softver) nego i konkretni živi ljudi od krvi i mesa (hardver). Današnje monarhije su pozorišta za dokone, a nekad su bile najsposobnije oružane formacije. Pravi kraljevi su krunisani na bojnom polju u vatrenom krštenju bitke. Kralj je onaj koji vodi u juriš pozivom zamnom. Onaj koji ostaje zadnji da štiti povlačenje. Kralj je onaj koji se naviše žrtvuje, kao što se žrtvovao Isus Hrist. Pravi kralj nema presto, već okrugli sto za kojim su svi jednakog prava glasa. Kralj je onaj koji uspjeva da motiviše, bez novca i obećanja, koga prihvataju aklamacijom. Svako treba da se ponaša kao da je takav kralj, naročito u svom domu. Demokratija bi trebala da ostvaruje zajedničke interese naroda oko kojih se svi mogu složiti, a ne kao sada nametanje zajednici ostvarivanje interesa većine glasača koji su izašli na izbore (a stvarno ispunjavanje interesa manjine koja kontroliše javno mnijenje koje je najčešće u rukama stranaca). Demokratija je samo jedan od oblika sistemskog kontrolisanja ljudi kapitalom, novcem, idejama, informacijama u cilju održanja poretka i povećanja profita. Koliko su god ljudi skloniji korupciji,toliko je demokratija(vlast naroda) u rukama najbogatijih. Demokratija je prepuštanje liderstva nekolicini(koji su skloniji kolebljivosti),a monarhija je praćenje jednog (koji se drži svoje misije). Demokratija ne veže ljude oko njihovog zajedničkog cilja,nego ih suprotstavlja kako bi svako svoj interes nametnuo kao interes većine.Demokratija pretpostavlja potčinjavanje trenutne manjine volji trenutne većine koliko god ona bila štetna kompletnoj zajednici u budućnosti, i koliko god su se sve prošle generecije borile protiv onoga što je trenutni interes vlasti.

6. Totalna posvećenost gajenju vrlina (viteštvo)
Znači ljudskost uvjek i po svaku cijenu. Bolje nepravdu trpiti nego nepravdu činiti. Sportisti, menadžeri, fanatici kapitalizma se dvadesetčetiri časa dnevno posvećuju postizanju sve većih rezultata (kvantitativnih), a ljudi treba da se isto tako posvete poboljšanju kvaliteta svojih odnosa, jer je njima cilj u jačanju samokontrole, povjerenja, solidarnosti i ljudskosti. Neljudima cilj opravdava sredstvo. Ljudima sredstvo oplemenjuje cilj. Kad je cilj humanije društveno uređenje, on se može graditi samo pažljivijim postupanjem sa puno obzira na sve štetne posljedice. Puno više vremena treba da se nešto napravi nego da se isto to uništi. U kapitalističkom sistemu ljudi žive u (relativnom) izobilju materijalnih dobara, roba, resursa, ali ogromnom nedostatku vremena za kvalitetne međuljudske odnose. Da bi se vodili pravi, kvalitetni razgovori ili da bi se opustili u ležernoj atmosferi potrebno je vrijeme, koje nam mediji jedu (ako im dopustimo).Vrijeme je previše dragocjeno da bi se trošilo na televiziju ili bilo kakvu razonodu koja nas odvlači od porodice. Kapitalizam je potisnuo prošlo društveno uređenje zato što je našao način da iz ljudi izvuče više energije, znanja, volje, rada .Uspio je da poveća potencijale, mogućnosti ljudi, naroda, kompanija. Iskoristio je I one koje je trebalo potpuno odbaciti(kriminalce,prostitutke,delikvente,egzibicioniste itd.)Kapitalizam forsira ekspanziju,rizik,eksperimente,praktičnost.Novi sistem može da kapitalizam samo ako uspije još vise iz ljudskog materijala izvući volje,rada,znanja i rezultata. A to je moguće asketizmom. Maksimalnom posvećenošću svome i zdravlju svoje porodice i oslobađajući se balasta ovisnosti. Kapitalizam je totalitarni poredak koji je izuzetno čvrst i brutalan, da ga može promjeniti samo još čvršći , humaniji i zdraviji.

7. Aktivna i intezivna selekcija (stavljanjem na iskušenja )
Selekcija društva znači da se čovjek treba aktivno upoznavati sa ljudima koji se drže visokih moralnih načela, vredno rade i bore se protiv nepravde, laži,neljudskih organizacija. Bez obzira na sitna neslaganja, jer je to preduslov opstanka. A jednako tako intenzivno izbjegavati fanatike kapitalizma i robove potrošačkog društva. Selekcija hrane za dušu i tijelo nam čuva vrijeme i zdravlje. Pravilna selekcija informacija i hrane se postiže minimalnim količinama, a maksimalnim kvalitetom. Jer NATO imperija selekcijom i intenzitetom informacija kontroliše tok misli i njihov domet, tako stvara privid dobronamjernosti. Selekcija je uslov evolucije. Tolerancija prema dobronamjernima treba biti maksimalna, prema zlonamjernima minimalna.Selekcija metoda zavisi od inenziteta ugroženosti ,ali uvjek u okvirima ljudskosti,ništa ne smije da isprovocira nečovjeka u nama. Bolje nepravdu trpiti, nego je činiti. Imperija ubrzava selekciju i stvara hibridnog čovjeka slugu,koga smatra elitom,natčovjekom i daje mu sve privilegije dok mu služi. Selekcija hrane za dušu i tjelo je preduslov zdravlja. Treba izbjegavati hranu koju makrobiotičari ne preporučuju, komercijalne medije, žutu štampu itd. Svakog treba procijeniti kakav je čovjek po njegovom stavu prema životu, djeci, istini, zlu, i na osnovu te procjene sa njim sarađivati ili ga izbjegavati (stepen saradnje i bojkota zavisi od slučaja od slučaja).
8. Bolja priprema i planiranje (priprema je pola posla)
Ako se neko hoće suprotstaviti sadašnjem sistemu mora se puno bolje pripremiti na svaki problem. I isplanirati svoje djelatnosti. Ako hoće da izbjegne iskušenja potrošnje na svakom koraku (hrane, grickalica,novina) treba da se pripremi i hranu i vodu da ponese od kuće (koliko god to može). Uvjek treba da računa na mogućnost povrede ili bolesti. Da vodi računa o promjenjivosti vremenskih prilika, i da ih ne prihvata sa ljutnjom, ogorčenjem nego sa minimumom emocija (treba ih čuvati za nekoga i nešto na šta možemo uticati). Uvjek paziti na saobraćaj više nego ostali(biti svjestan koliko je dobrih ljudi stradalo u saobraćaju zbog obične žurbe ili loše procjene odstojanja, brzine, krivine). U kući organizovati mini plansku privredu. Malicioznost fanatika kapitalizma ne treba potcjenjivati.

9. Distanca (odbrana eskiviranjem)
Ako ti loš čovjek sjedne na kaput, bolje ga odsjeci nego da imaš posla sa njim. Sigurno da novac i vlast kvare ljude, ali ih još više kvare kvarni ljudi. Oni koji imaju niske moralne kriterijume, ili su maliciozni pa su previše lojalni svojim kompanijama ili institucijama, ili su skloni prevarama i lažima,ili su nekorektni prema svojim kolegama. Od njh se treba distancirati, kao i od svakog nasilništva i kriminala. Bilo koja provokacija ne smije od čovjeka napraviti zvjer, nečovjeka, lažova. Kapitalizam relativizuje društveni aspekt patoloških i devijantnih ponašanja. Slabo ih sankcioniše, ali ih koristi za oplodnju kapitala ili destrukciju konkurencije (organizovani kriminal, distribucija narkotika, prostitucija, huliganstvo, alkoholizam, rasizam).Distanca znači i svako izbjegavanje verbalnog i svakog drugog sukoba sa neistomišljenicima,jer on samo troši energiju.A nikad ne mijenja nečiji stav (samo se kolebljivima mogu mijenjati stavovi ,velika većina ljudi ima formirane stavove o većini stvari).U svakoj grupnoj diskusiji se ljudi sve više ukopavaju u (ideološke)rovove svojih stavova i nisu spremni za javno revidiranje stavova. Tuđe stavove možemo nadograđivati sa argumentima, teorijama, ali nemožemo mjenjati njihove temelje. I to samo kroz dijalog (jedan na jedan, lice u lice), ako imamo autoritet ili uzajamno poštovanje. Ako su temelji slabi nemoguća je nadogradnja. Ko nema negativnih iskustava u životu sa režimom, njemu nije moguće nikakvim argumentima otvoriti oči, probuditi ga iz pozitivističkog sna o dobronamjernosti establišmenta.

10. Kućni umjereni, uslovni, balansirani, relativni matrijarhat
Ne kao oblik vladavine, državnog uređenja, nego kao način za prevazilaženje blokade u odlučivanju o porodičnim pitanjima. Matrijarhat ne kao tiranija, već kao džentlmensko davanje prednosti majkama, (samo svojim suprugama, a ne generalno svim ženama). U stilu starog pravila “dame biraju”. Svaki pravi muškarac, koji voli svoju ženu, će joj popustiti (ali ne uvjek). Majke treba da imaju završnu riječ u sve većem broju pitanja (ali ne da vrše diktaturu), jer posjeduju veći stepen intuicije, više uzimaju u obzir (ono što muškarci više zapostavljaju) etičku, estetsku i emotivnu dimenziju. One su i prirodom nagrađene pravom da odlučuju, daju konačnu odluku o začeću novog života. Očevi, muškarci treba da imaju aktivniju ulogu, da iniciraju, da vode, forsiraju, ali kad dođe do spora, pat situacije, trebaju znati popustiti. Majke imaju veći prirodni autoritet, baziran na osjećajima, ne na moći i novcu. Samo majke mogu da vrate prvenstvo odlučivanja u kuću i porodicu, umjesto lobija, institucija, kafana i ulice. Matrijarhat zato da se pojača njihova odgovornost, jer su one malo veći ovisnici potrošačkog društva ili malo veće štediše u kući. Malo je žena u sredini. Najčešće majke štede, a one koje se ne ostvare u toj ulozi, onda u potrošnji pronalaze duševnu hranu,ventil za pražnjenje. Matrijarhat predstavlja i početni oblik ljudskog organizovanja i kao takav je i najprirodniji, i najplodniji, životvorniji. Za harmoniju mora postojati balans jin i jang energija. Muškarac treba da forsira, daje inicijativu, a žena da odlučuje prihvata ili odbija zavisno od intuitivne procjene. Problem je da muškacima nedostaje inicijative, a ženama hrabrosti i tako nema rađanja. Matrijarhat bi mogao vratiti dostojanstvo i prvenstvo majki, čvršće vezati članove porodice (na emotivnom,a ne materijalnom nivou), podstaći životvornost porodice i vratiti muškarcima viteški osjećaj žrtvovanja i borbe za više ideale (jer danas je svakome neprikosnoveno pravo odlučivanja u svom interesu najveća svetinja i niko se nikad neće tog prava, svog interesa ,odreći ni po koju cijenu). Pravi očevi, muškarci će se odreći svoje komocije, komfora, interesa samo za interes svoje porodice i svoje žene (majke njegove djece). Glavninu svoje energije moramo posvetiti svojim najmilijima, svojoj porodici, a ne nekim institucijama. U borbi za, a ne protiv.

11. Makrobiotičko balansiranje (realna, funkcionalna, preventivna, ljekovita, efikasna uravnoteženost)
Makrobiotika nam objašnjava na koji način da živimo jednostavno i skromno, i poštujemo principe jina i janga. Bolest sa svojim simptomima je samo rezultat voljnog ili nevoljnog kršenja prirodnih pravila i poretka koje je počinio sam bolesnik. Zato bi put izlječenja trebao da ima vaspitni karakter, a za to je potrebna čvrsta volja. Či (bio energija, prana) energija utiče na naše zdravlje. A na nju utiče pravilna i izbalansirana ishrana, akupunktura, akupresura, tjelesne vježbe , vježbe disanja, pravilan odnos prema prirodi i okolini u kojoj živimo. Hrana je moćnija od ostalih uticaja na nas u onoj mjeri koliko nam daje energije i koliko nas izgrađuje ili uništava. Balans u svemu je veoma važan, a makrobiotika mu daje pravi smisao i mjeru. Makrobiotika je po definiciji život u skladu sa zakonima univerzuma(prirode), u skladu sa okruženjem.  Zakoni sadašnjeg kapitalističkog poretka destrukcije, zakoni tržišta, ponude i potražnje, kapitalistička etika su u koliziji sa glavnim principima koji su čovjeka stvorili. Zato ti zakoni vode u uništenje ili degeneraciju (u transformaciju do neprepoznavanja) ljudske vrste. Makrobiotika je najbezbedniji (samim tim i najefikasniji) način odbrane od destruktivnog poretka.
12. Stoički mir u duši i među ljudima
Rat uništava ljude i međuljudske odnose,a jedino odgovara kapitalističkoj mašineriji NATO imperiji.Oni su sada najjači i svjesni svoje snage, zato započinju sve sukobe. Mir je skup i treba ga čuvati građenjem utvrđenja i bojkotom neprijatelja (izbjegavati svaku trgovinu, sjetiti se kako su Britanci i Španci porazili starosjedioce Amerike, zaraženim poklonima, otmicom i ucjenom) i povećanjem pažnje na aktivnosti neprijatelja, naročito njegove upotrebe meke sile (sjetiti se kako je Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srem pala u ruke neonacističke države pod kontrolom NATO). Neljudi se za rat spremaju proizvodnjom ofanzivnih ubojnih oružja i oruđa. Ljudi se za rat trebaju spremati građenjem čvrstih bedema, kao što je bratska sloga (jačanje povjerenja i osjećaja solidarnosti) i jačanje unutrašnje snage i odlučnosti. Na Kosovu ne bi bitku izgubili naši preci da su bili složniji, svjesniji, principjelniji. Njih je porazila njihova gordost i pohlepa prije izlaska na megdan.
Zato se treba uvjek sjećati ratova i žrtava (ljudi su skloni to namjerno zaboravljati) i pogubne uloge nesloge u tim trenucima. Mir se mora širiti među narodima iako države imaju velike sporove. Mir i ljudi su važniji od svake teritorije(to je narod Krajine shvatio). Agenti provokatori NATO imperije (iz svi naroda) se prepoznaju po njihovoj verbalnoj ratobornosti i izbjegavanju konkretizovanja borbe (ili pripreme za borbu). Mir se čuva i pronalaženjem i raskrinkavanjem pete kolone u svojim redovima. Jer ni jedan agresor neće napasti ako ne zna na kakav će otpor naići. Takvi provokatori kasnije budu nagrađeni čak i premijerskim pozicijama (A.V.). Asketsko društvo se brani u miru suzbijanjem sukoba, mirenjem, zbližavanjem i onih koji nemaju iste stavove i intrese, pronalazeći minimum zajedničkog na kojem se gradi prijateljstvo. Mir u duši se postiže maksimalnom pripremom na najteže probleme. Sve probleme prihvatati mirno, stoički kao iskušenje naših vrlina, snaga.
13. Ohrabrivanje rađanja, stvaranja, povezivanja, izražavanja i pomaganje stvaraocima
Svi se boje problema, a naročito vezanih za djecu i bolesti. To mnoge parališe, koči da svesno donesu odluku o stvaranju potomstva, bez kojeg je sve uzaludno (i bogatstvo i znanje i moć). Probleme treba identifikovati (a ne sakrivati) i ponuditi sva moguća rješenja. Objasniti koliko je roditeljstvo teško, časno, lijepo i neophodno svakom pojedinačno i svima zajedno. Sva stvaranja su sa tačke gledišta kapitalizma iracionalna ako su neprofitna. Zato se sve manje ljudi bavi umjetnošću koja nije profitabilna. Za razvoj umjetnosti je presudno poštovanje vlasništva intelektualne svojine. Piraterija najviše šteti kulturama malih naroda. Jer kad je sva muzika i svi filmovi besplatni onda se bira tehnički, majstorski najbolja djela, a u velikim narodima iz velikog kvantiteta dolazi i veliki kvalitet. Muzička i filmska industrija NATO imperije ima u proizvodnju uključeno mnogo naučnika, psihologa koji prave proizvode kojima se ne može odoliti. Tim timovima stručnjaka, pojedinačni kantautori i slobodni umjetnici ne mogu parirati. Psihologija je pronikla u tajne ljudskih želja i potreba pa preko njih manipuliše sa ljudima. Naročito treba ohrabrivati angažovanu (ne propagandističku) umjetnost. Jer kao što ne postoje nezavisni mediji i spontane demostracije tako i naj apstrahnija umjetnost ima politički karakter. Najopuštenije emisije zabavnog karaktera su najuticajnije jer djeluju podsvjesno, eskejpistički.

14. Crna berza legalne robe neophodne za život
U uslovima okupacije narod (koji nije bio na državnim jaslama i primao razne vrste pomoći) se snabdjevao mimo prodavnica, pijaca i javne trgovine, direktno od proizvođača, ili preko posrednika koji nije plaćao porez državi (eventualno reket ili mito nekom državnom službeniku). Crnoberzijance su okupatori progonili jer su namjeravali narod da glađu prisile na kolaboraciju. Mnogi crnu berzu mješaju sa ratnim profiterstvom, krijumčarenjem nelegalne robe, sivom ekonomijom. Osnovni smisao nije u sticanju ekstra profita već u stvaranju uslova za preživljavanje. Predmet crne berze za vrijeme rata je u najvećoj količini hrana, odjeća i ogrev. Svako od nas je od komšije kupio orahe ili jabuke sa njegove vikendice, ne znajući da je to nelegalno jer država ne ubire porez. Devedesetih godina dvadesetog vijeka dok smo bili pod sankcijama nelegalnu trgovinu (uvoznom robom)su forsirali strani agenti i domaći spavači unutar državnih institucija sa ciljem kriminalizacije našeg društva. To se pokazalo kao efikasno oružje za rasturanje domaće privrede i tradicionalnog morala. Povezivanje proizvođača i potrošača bez posrednika koji uzima veliki procent je zadatak stoičke škole. To nema za cilj slabljenje vlastite države i utaja poreza, već otpor prema trgovinskim lancima koji su u vlasništvu onih koji prema nama imaju neprijateljske namjere, pronalaženje organskih proizvoda sa razumnom cijenom i što bolje povezivanje vrednih , poštenih i složnih ljudi. Predmet trgovine mogu biti samo osnovne namirnice neophodne za život i zdravlje, nikad ne ono što razvija ovisnost i poroke u ljudima. Traženje najmanje cijene (samim tim i najmanjeg poreza) je kapitalističko pravilo koje se uklapa u stoičku strategiju. Ali kršenje zakona je nedopustivo jer može ugroziti slobodu pojedinca(koja je jedna od najvažnijih vrednost) i kompromitovati ideju.

Škola

Stoička škola borbe za slobodu i dostojanstven život radom i odricanjem

Svako živo biće (i vrsta) da bi opstalo mora konstantno da uči i da predaje svoje znanje drugima. Čovjek treba da uči kako da postane totalizujuće životvorno biće, i tako se samoizgrađuje i samopročišćava, radom i odricanjem. Radom na sebi i za svoje bližnje ojačaće svoju volju za slobodu i opstanak. Odricanjem od svega što nije neophodno oslabiće kapitalistički sistem. Da bi opstao mora se totalno posvetiti učenju, radu,odricanju i borbi. Trebamo vratiti vjeru u rad i borbu.

Misije

Zivotvorni asketizam

Sloboda = znanje oslobađa

  Životvorna askeza (гр. ασκισις аскезис – вежба, подвиг)  je način života kojeg karakteriše odricanje od neracionalnih, pretjeranih tjelesnih i duhovnih potreba, potrošačkih navika kako bi se sticanjem vrlina, održavanjem zdravlja i čuvanjem prirode oplemenio, obogatio ljudski rod i život na planeti Zemlji uopšte.
Misija svakog živog bića je životvornost (napredovanje zbog stvaranja potomstva u sve boljem , savršenijem obliku. Životvorna askeza je izuzetna posvećenost životu(kako svoje djece,tako i svih ljudi i cijele prirode),a odricanje od užitaka koji nepotrebno troše prirodne resurse, zdravlje i vrijeme. Misija definiše ono šta stoik jeste, odražava bazičnu svrhu postojanja stoika.

Enciklopedija

 

Simbol stoika je sunce.
Jer svako treba da ima svoje sunce koje ga grije .
Jer svima treba sunce da ih probudi.
Jer sunce svi vole I boje ga se.
Jer je sunce simbol pravde, istine,čistoće,snage,upornosti,dobrote svega pozitivnog.