shadow

Primjer

SFRJ je 80-tih služila kao primjer istočnom bloku kako se može dobro živjeti ako se sluša veliki brat. Oni su investirali u našu privredu, mi smo snabdjevali oružjem Irak, gradili njihovu infrastrukturu, pričali o miroljubivoj aktivnoj koegzistenciji, zaduživali se sve više, provodili deetetizaciju. Postepeno uništavali svoju državu implementirajući ustav iz 1974.g. Blagostanje u zemlji je bio anestetik , koji je u sadejstvu sa nedostatkom kritičke misli i demokratskih institucija, stvarao uslove da se u određenom trenutku Balkan pretvori u ratnu zonu. Rasparčani, manji, slabiji teže se možemo suprotstaviti, i manje novca je potrebno uložiti da bi sa kontrolisao Balkan.

Josip Broz Tito je 1948. odustao od svjetske revolucije (nasiljem) proleterijata za bolji, pravedniji svijet (planetu), izdao sve ideale Sovjetskog Saveza (koji ga je tu postavio). Isporučio grčke partizane njihovim dželatima. Prešao na stranu onih koji su ga strpali na robiju. Postao američki vazal. Izdaju zapečatio Golim otokom. Za to je nagrađen kreditima, koji su posebno razvijali vojnu namjensku industriju (za koju im je ujak Sem nalazio kupce, kao Sadam Husein). Odigrao najprljavije uloge na bliskom istoku. Preko njega je dolar ušao u SSSR i razorio ga.

Marksizam kao državna dogmatska ideologija je služio samo kao opravdanje za despotizam i totalitarizam. Lenjinizam je potrošio volju naroda za stvaranjem pravednijeg društvenog uređenja. Želja za promjenom (pravdom) je zahvatala cijeli svijet, ali zbog nasilnosti i isključivosti je stvarala više protivnika nego pristalica.. Tito je u tom trenutku bio vjerniji vazal od Francuske i Italije. Zato od kolege (saveznika) F. Franka nije ni tražio izručenje A.Pavelića. Taktika klin se klinom izbija. Istu taktiku su upotrebili i sa instaliranjem naših sadašnjih predsednika i premijera. Predsedniku je uzor Predsednik, zato ga ne spominje (da se vlasi ne dosete).

Evropska Unija, S.A.D., Australija, Kanada (I druge zamlje članice Alijanse) nisu samostalne nego pod kontrolom ratnog saveza, Alijanse, NATO pakta. Oni su samo logistička podrška ratnoj kampanji koja traje neprekidno. Mediji pod njihovom kontrolom održavaju iluziju o nekoj demokratiji, suverenitetu, nacionalnim institucijama, ali realno niko unutar ratnog saveza ne može niti smije biti samostalan. Jedni su na čelu kolone drugi su na začelju, ali niko ne smije izaći iz stroja. To je smisao našeg puta u Evropu. I mi smo pod kontrolom NATO, ali na samom kraju, vučemo se vrlo sporo pa nas požuruju. Nekad smo bili rame uz rame sa saveznicima (u velikom ratu). Pa zatim kao peta kolona, gerilski ,partizanski pokret duboko u pozadini neprijatelja. A sad kad su od tog neprijatelja (Njemačka) napravili vjernijeg i većeg vazala mi smo degradirani. A ako sadašnje naše rukovodstvo pokaže veći stepen kooperativnosti, posvećenosti svjetskom miru (od Njemačke), možemo opet ići uz bok velikih lovaca (kao labrador retriever). Za tu (do sada najsavršeniju, najefikasniju, najbrutalniju) kapitalističku mašineriju smrti mislim da je najprimjereniji naziv NATO Imperija. A druge imperije (ruska,kineska, indijska ) pokušavaju da ih stignu. Prerastu povećavajući svoj ratni, vojni budžet (i tako padaju u zamku trke u naoružavanju koja je finansijski iscrpila SSSR).

Divide et impera Tako smo 90tih postajali primjer drugima šta će im se desiti ako ne slušaju velikog brata. Ako pokažu i minimum volje za realizaciju sopstvenog interesa.. Podjeli pa vladaj, usitni pa manipuliši, bila je misija imperije na Balkanu. Strategiju ravnoteže straha (stvaranje mikro država podjednake veličine, međusobno zavađenih) platilo je glavom hiljade ljudi raznih nacionalnosti.

Kažnjeni smo kao primjer ostalim narodima, a ne da bi promjenili SPS na vlasti (sada im ne smetaju na vlasti ni nacionalisti ni socijalisti). Potrebno je bilo da se stvori ambijent opsadnog stanja, da smo u bezizlaznoj situaciji, te da ne možemo sami preživjeti bez povezanosti sa okruženjem i blagoslova imperije. Trebalo je da se probudi nacionalna suicidalnost kao u tvrđavi Mosada. A da nam jedini spasioci postanu šverceri kriminalci (Arkan, Lajavi, Čume, Cane) koji su jedini mogli izigrati sankcije i pobjediti neprijatelje .

Tako su relativizovali moralne kriterijume i ostvarili kriminalnu revoluciju (svi su ponešto ukrali, jedni na veliko, drugi na malo, „ko je koliko bio sposoban“, ali svi su podsvjesno postali saučesnici). Taj osjećaj krivice se uporno nametao narodu, dok je strani faktor izbjegavao bilo kakvu odgovornost.

Osiromašivanje, ponižavanje čitavog naroda nije kolateralna šteta nego cilj. I to je dokaz genocidne destruktivnosti kapitalističkog sistema (rušenje infrastrukture, RTS,mostova i fabrika nije kolateralna šteta nego cilj, legitimna meta) (za smrt novinara je odgovarao samo njhov direktor, koji je jedini osuđen, a nikad nije odgovarao onaj koji je poslao rakete). Tanka je linija između omiljenog đaka i ponavljača, sve zavisi od zadnjeg zadatka kako se odradi . I SPS režim je 1995.bio pošteđen kad je uveo sankcije Republici Srpskoj.

Ako je veliki (brat) inkvizitor zadovoljan prolazimo, ako nije padamo.Ako na popravnom revidiramo stav možemo postati i omiljeni đak. Crna Gora je primjer kako kroz samo nekoliko godina može da se raj pretvori u pakao (1999.), a pakao u raj (2002.). Šešelj i Vučić su primjeri kako se imperija igra sa nama ,šta nam sve može učiniti. Tajkuni su primjer da se može uspjeti u biznisu, sportisti da se može popeti na vrh svijeta. Samo zato da se sakrije osnovna činjenica da NATO Imperija nas hoće uništiti, istrijebiti kao buba švabe (ali ne se žuri).

Svi osjećaju strah koji parališe. Zato što nam tim primjerima podgrijavaju nadu da će neko biti pošteđen. Zaboravlja se da bilo koji (kako god bio sposoban) čovjek nemože preživjeti sam, ako nije dio svoje porodice, naroda i zemlje, što znači da smo mi samo dio cjeline (planete) koju NATO imperija hoće do maksimuma iskoristiti (defakto uništiti). A svaki dio je tek nepotreban ako je cjelina uništena. Naročito zbog toga što se takvi djelovi nemogu ugrađivati u neke druge cjeline, mehanizme(npr Milo Đukanović). Ljudi najčešće nisu svjesni koliko su vezani za zajednicu, pa se začude kad u tuđini osjete nostalgiju ili usamljenost.

Monopolistički (imperijalistički, kapitalistički) sistem eksploatacije (destrukcije) da bi postigao monopol na nekom području forsira usitnjavanje i međusobni antagonizam. Da bi to postigao ne libi se ni da angažuje fašističke (HDZ) i narkomafijaške horde(OVK). Koriste sve raspoložive metode od podmićivanja (Hrvata, Slovenaca, Albanaca) do zastrašivanja (Srba).

Kumanovski sporazum iz 1999. Nije predstavljao mir nego samo prelazak sa vazdušne kampanje na političku kampanju. Promjenili su samo način borbe u cilju pronalaženja i instaliranja još poslušnijih i jeftinijih (i tada su na vlasti bili Vučić i Dačić). DOS je imao manje ambicije i (za poslušnost tražio manje novaca) imao manje samopoštovanja, manje brinuo o opštem interesu.

Miloševićeva vlast se odrekla prava Srba prečana da bi zadržala svoje granice (Kosovo i Metohija) i mir (izabrali su sramotu da bi izbjegli rat, na kraju su dobili i rat i sramotu). Slobodan Milošević je (2000.g.) u strahu od građanskog rat u Srbiji pristao na povlačenje sa vlasti i priznanje puča. To je primjer kako je neko u strahu od krvoprolića i bratoubilačkog rata popustio jer nije dorastao brutalnosti NATO imperije. Sigurno je znao da se nemože osloniti ni na T.Nikolića, I.Dačića, A.Vučića, J.Stanišića ni na Ruse ni na Kineze, ni na UN. To je primjer kako u kriznim situacijama institucije ne pomažu ako u njima nema jakih, poštenih i svjesnih ljudi.

Zato sama vlast bez svjesnih i odlučnih saradnika spremnih da ginu za ideale ništa ne znači. Sad se vidi da je njegova stranka bila leglo pacova koji su trebali čuvati brašno. Đinđić i Đukanović su bili jeftiniji od Koštunice, nije ih interesovala SRJ, niti pravda ni pravo (samo potpuna vlast na republičkom nivou). Živković je bio još jeftiniji njega nije interesovala ni potpuna vlast u svom kabinetu ni u stranci. Sada su Naprednjaci jeftiniji jer za odustajanje od Kosova i Metohije nisu tražili ništa osim potpune vlasti u Šumadiji. Sanader nije htio dati komadić mora pa je zamjenjen jeftinijim predsednikom.

Još je drastičniji primjer kako je Gadafi uništen da bi se instalirao jeftiniji (i slabiji)vladar. Čak im nije smetalo da demokratski izabranog Mursija zamjenu sa pučistom Sisijem.

Kapitalistički sistem konstantno traži jeftinije najamnike i zato ih često mijenja. Tako da svi imaju utisak da će dobiti svojih 5 minuta. Drže se slogana da je bolje biti kralj jedan dan nego šmokljan cijeli život. Na kraju postaju kompromitirani politički otpad (nekad vrlo kratak) ostatak života. Svi misle da su dobili šansu da vladaju , a u suštini su samo jeftinije sluge i služe za manje pare. I postaju sve beznačajniji statisti u predstavi koja se zove demokratija, a realno ratuju svi protiv svih.

Mnoštvo organizacija i pojedinaca međusobno sve intezivnije ratuju, sa sve jačom a kraćom podrškom imperije za sve manji komad kolača. Libija, Avganistan, Irak, Sirija, Palestina, Ukrajina je samo primjer (eksperiment) kako će izgledati  („varvarski“) svijet van granica NATO imperije.

Penjanje kroz vojnu hijerarhiju obezbeđuju oni za koje kasnije radi. U Službu se ne ulazi sa 50 godina. Ni naš general (Momčilo P.) nije počeo da sarađuje (sa stranim službama) na ibarskoj magistrali, a Milan N. poslje 6.aprila (već prije, kao ministar odbrane).

Samo se Krtice brzo penju kroz (stranačke, vojne, policijske, korporacijske, akademske) hijerarhije. Ne vrbuje se neko kad je na vlasti (jer je onda puno skuplji) ,nego se dovlači na vlast neko ko je već zavrbovan. Ne pravi puč general, već Služba koja stoji iza njega. Ni Petar Prvi nije slučajno postao oficir i legionar (i Zoran doktor filozofije), već se godinama morao dokazivati da bi stekao takvo povjerenje da ga dovedu na čelo države. SAD organizuju škole mladih lidera.

Fanatici kapitalizma hoće da ubjede ljude da je država servis građana, da bi je doživili kao svoju. A u stvari ponašaju se sasvim drugačije i to svi osjete. Oni smatraju da dobijanjem vlasti postaju vlasnici zemlje, države, a narod doživljavaju kao ovce koje oni čuvaju od vukova (a po potrebi šišaju i kolju). Taj utisak ima svako ko u nekoj instituciji dugo čeka na red (kad se neko požali da dugo čeka, obavezno mu se objasni da je on došao u instituciju da mu ona riješi neki njegov problem). Vlastodršci trebaju narod u onoj mjeri koliko imaju od njega koristi (ne koliko će imati koristi u budućnosti, niti koliko je imala koristi od tog naroda u prošlosti, već samo sad momentalno). A one ljude koji smetaju ostvarenju njihovih interesa su u stanju ne samo ubiti nego mučiti do smrti (dokaz je Guantanamo, Abu GhraibLora …).

Tako kad su izbori onda ih oblijeću, a kad prođu onda podižu poreze. Njihovo je mišljenje da je narod slab, bolestan i ovisan o državnim beneficijama i subvencijama i takav sistem dominacije se prostire kroz sve institucije, kao i na odnos između institucija (i država).
Kapitalistički sistem je u osnovi sistem dominacije, a novac je samo najjeftinije i najefikasnije sredstvo za provođenje dominacije. Svi su nezadovoljni, ali se samo bore za bolju poziciju, a ne za promjenu sistema. Niko nema hrabrosti da mijenja pravila, poredak, sistem vrijednosti. I vremenom nauče da se pozicija mijenja nevezano za sposobnosti ili rezultate nego za lojalnost i posvećenost, sistemu, pretpostavljenom, kompaniji. U politici za to ima bezbroj primjera (V. Ilić idr.)

Čovjek sluga, bez skrupula je proglašen za (Ničeovog) natčovjeka. Takav nečovjek je vezivno tkivo sistema samo ako dužnost pretpostavljenima stavlja iznad temeljnih društvenih vrijednosti kao što su istina, pravda, sloboda, jednakost, bratstvo, prijateljstvo.

Novi svijet je moguć samo na temeljima starog kodeksa gdje su za ljudine istina, pravda, sloboda bile svetinja, a laž, nepravda, ropstvo i arogancija grijesi. Ako žele da uspiju, da zarade dosta novaca, da se snađu, ljudi u kapitalizmu se moraju pretvoriti u veliku bijelu ajkulu, savršenog predatora koji je apsolutno posvećen uspjehu i koga osim uspjeha ništa više ne interesuje. Tome sve podređuje, odriče se skrupula, emocija, roditelja, ideala i ljubavi iz mladosti (često im ni žena ne odgovara, pa se žene puno mlađim sponzorušama).

Kad trgovci ili kupci ne biraju od koga kupuju ili kome prodaju (poštujući kapitalistička pravila više od moralnih) i trgovačkog pravila da treba kupovati po najnižoj cijeni, najkvalitetniju robu ostvaruju maksimalni profit. A često čine štetu svojim sunarodnicima koji istu robu nemogu proizvesti po tim cijenama.

Čovjek mora da se vodi višim moralnim idealima, a ne smije isplativost i profitabilnost biti najvažnija jer tako sigurno gubimo kao ljudi i kao narod.Treba ulaziti u odnose (poslovne, emotivne, intelektualne) samo sa onima koji imaju nama sličan vrednosni sistem, sa onima koji nam se sviđaju, koje volimo, jer na taj način vršimo pravu selekciju ljudi (koji opstaju). Ako ne biramo sa kim poslujemo, i radimo sa neljudima mi ih tako razvijamo, i oni će nam kad tad doći glave.To neljudi znaju pa na sve načine pokušavaju da se svide svojim kupcima, da bi im lakše i više prodali.

U ljudskoj prirodi je da posluje samo sa sebi sličnima (u moralnom i intelektualnom smislu), ali je kapitalizam taj osjećaj relativizovao. Tu je uloga jezika presudna za odbranu naroda od strane robe.Zato se forsira engleski jezik kao univerzalni u međunarodnom komuniciranju i u trgovini,da bi se srušile jezičke barijere,a robe što lakše dolazile do potrošača.

Svi siromašni znaju da kapitalizam ne valja,da oni izlaze kao gubitnici.Proganja ih osjećaj krivice i kompleks manje vrijednosti koji im bogati svakodnevno naturaju,a u stvari ratovima,sankcijama i pljačkom je sistematski uništavan najvitalniji sloj društva.Ne znaju kako da se suprotstave,ali jedino njih očigledno sistem ne podnosi i samo ga oni mogu promjeniti.

Tako što će poslušati savjet Nikole Tesle.Čovjek je rođen da radi,trpi i da se bori,ko tako ne čini mora propasti.Svjesno treba raditi što je moguće više,trošiti sve manje(smanjiti sve svoje potrebe i eliminisati ovisnosti) i boriti se za očuvanje i napredovanje svoje porodice(prvenstveno sa samim sobom,a zatim sa sistemom koji hoće da nam degeneriše i otme najmilije i iskoristi ih za svoju destrukciju).To je jedini embargo i jedine sankcije koje običan narod može učiniti ,a da ne rizikuje svoju slobodu i mir(koje cijeni više od svega).Jedino u miru ljudi mogu maksimalno prosperirati i razvijati se.Ako nekome izgleda pretjerana konstatacija da NATO i imperija i kapitalistički sistem nastoji da uništi većinu čovječanstva, neka se samo sjeti koliko je ljudi u zadnjih pola vjeka umrlo ranije .

Neko u ratovima,neko od raznih bolesti, neko u saobraćajnim nesrećama, pa sve do dopingovanih sportista. To je udruženi zločinački poduhvat kapitalističkog sistema i njihovih slugu (koji su za to bogato nagrađivani). Mladi moraju znati da nemaju perspektive zato što je to sistematski rađeno našem narodu vjekovima. I da su sada bogate i jake one države koje su nas i druge narode, uništavale kroz generacije. Mi smo samo kroz istoriju dobijali i skupo plaćali nekoliko bitaka, plijen je odlazio drugima.

Jedan od primjera našeg uništenja okoline je Mediteran koji je sav bio pošumljen. Ljudi su posjekli drveće,a kiša je isprala zemlju.Izgubio se smisao ljudi na toj zemlji, tako da su oni bili prisiljeni da je napuštaju i postaju proleteri.

Turistička industrija kreira lažnu potrebu za odmorom na nekim drugim boljim,egzotičnijim lokacijama.Zatim im stvara naviku da ih neko služi,ugošćuje . To je vještačko gostoprimstvo, proizašlo iz želju da se bude počašćen,da neko nekome učini čast. Kapitalizam je okupirao i degenerisao i taj običaj koji se svima sviđa, i uslovio ga sa novcem. Ko nema novaca niti može da ide u goste niti može nekoga ugostiti. Sve je to preuzela ugostiteljska industrija, mafija. Koja je šesto oslobođena poreza i dobija ogromnu podršku države. Pravi gost i domaćin će se počastiti i ugostiti i na taj način iskazati poštovanje i bez novca ,a trebalo bi i bez hadonističkog prejedanja i napijanja.

Primjer bespotrebne potrošnje je javna rasvjeta.Koja je simbol progresa,pa zato treba da gori što je moguće duže.Cijelu noć,a često i dobar dio dana.Iako nas to košta mnogo, a ne znači ništa.Kad javna rasvjeta gori preko dana,to nikoga ne interesuje,niti ga pokrene da se to ugasi,jer to niko ne smatra kao njegov trošak,nego da se troši nešto tuđe.Nešto ničije čega ima beskonačno mnogo.Ta potrošnja je najviše u interesu elektro privrede,zato što se tako prave sve veći računi za struju koje poslje plaćaju građani ili se zadužuje društvo(i nove generacije). Realno bi tako trebalo organizovati život i društvo da javna rasvjeta ne gori poslje ponoći.Jer bi se tako unormalile ljudske navike i smanjila potrošnja el. energije. Ta potrošnja se oporezuje, ulazi u statistiku i daje određeni procenat bruto nacionalnog dohotka. A u stvari je jalovo trošenje energije i resursa.

“ Mirnodopska ratišta “ su prodavnice i mediji. Tu se bori za protivničke novce, pažnju, simpatije i konačno dušu i tjelo. Teoretski tu bi čovjek trebao da zadovoljava svoje potrebe,da pronađe ono što mu je neophodno za život. Ali realno se tu predimenzioniraju potrebe, ili se izmišljaju nove. Tu se korporacije bore međusobno da se kupcu uzme sav novac, pa čak i da se zaduži,ali imaju i zajednički najvažniji cilj da se razvija ovisnost o kupovini, gledanju televizije, slušanju radija. Smisao je da se čovjek okupira, kroz nametanje novih svjetonazora , navika i vrednosnih kriterijuma.Tako se stvara takozvana armija potrošača, koja je u stvari ciljna grupa, meta, target, dezorjentisana masa koja danju radi ,a noću kupuje. Koja se toliko veže za neki proizvod ili robnu marku da je sama ubjeđena da bi mogla da ubije (za neku čokoladicu ili cipele).

Samo zbog te vezanosti,ovisnosti,slabost su ljudi spremni da trpe svakakva poniženja.Treba snimke navale potrošača na rasprodaje pokazati kao primjer kako kapitalizam ljude deformiše i šta ih čini sretnim.Naročito kroz stav da je to kapitalizam deformisao ljude ,a ne da je to njihova prava istinska priroda.Prava priroda delfina je njihov lov i igra,a čovjek ih je natjerao,dresirao da izvode akrobacije.

Država daje subvencije za proizvodnju duvana,a poslje plaća kampanje o štetnosti nikotina(a ne za odvikavanje od pušenja,ili o nikotinskoj ovisnosti).Zabranjuje pušenje samo da bi naplatili kazne i disciplinovali narod,a pojefinjuje nikotinsku ovisnost subvencionisanjem .Zato što monopolistička duvanska industrija ima ekstemno velik uticaj na sve institucije društva.Čak i crkva koja je svjesna štetnosti ne zabranjuje ili sankcioniše nikotinsku ovisnost.Jednom narodu koncetrisani šećer nanese više štete nego narkotici.

Sve kapitalističke institucije podilaze ljudskim slabostima umjesto da se uhvate u koštac s njma i iskorjene ih.Po tome se vidi da je i državi i crkvi i strankama isključivi cilj kontrola i uzimanje novaca “svojim ljudima”(onima koji su pod kontrolom njih i njihovih moralnih načela).Niko se ni ne trudi da smanji,a naročito da istraži efekte ovisnosti na cijelo društvo.Nego samo da što više kontroliše svoje podanike,sljedbenike,vjernike i potrošače.Svi gledaju da uvećaju broj sljedbenika,pa onda brojnošću da istisnu ili pobjede(na izborima) svoje protivnike i otmu im plijen(benificije,subvencije,upravne odbore),sve ostalo je običan marketing.

Država zabranjuje mnoštvo nebitnih stvari(govor mržnje,rasnu,spolnu,nacionalnu netrpeljivost, verbalne delikte, nevezivanje pojasa,neplaćanje zdravstvenog i penzionog osiguranja),a tihe ubice(šećer, alkohol, nikotin) ostavlja na slobodi.

Loše navike su ljudske slabosti koje svako želi da iskoristi, i samo je jak onaj koji ih ima što manje.U zemlji slijepih čovjek sa jednim okom nije kralj, nego ludak opasan po društvo izopšten i na kraju kažnjen. Šešelj je jedan takav primjer šta se nekome može učiniti. I koliko je jaka, isključiva, nehumana, okrutna, bezobzirna NATO imperija. A koliko je slab, kukavički, nesolidaran, uplašen jedan mali narod. Svaki iole svjestan čovjek koji je ikad čuo za Šešelja osjeća da njegov grijeh nije toliki da godinama robija, ali to je nagrada za sve narode koji su smatrali da ih je on nekada uvredio ili uplašio.To je dokaz arogancije ,da mogu raditi sve što hoće , i nikome odgovarati za to. Njegova misija je koordinisana iz NATO imperije ,preko srpskih medija(koji su pod njihovom kontrolom) do hrvatskih medija(koji jedva čekaju nekog kao Šešelj). Na sve moguće načine nam daju do znanja da su toliko jaki da im mi ništa nemožemo.

Država je najvažniji proizvod jednog naroda, koji ga održava u životu i stvara uslove za njegov razvoj. Država nije samo naša kičma , već i oklop koji nas štiti od neprijatelja. Država u kojoj mi živimo više vodi računa o interesima imperije, pa se i nemože zvati državom nego samo jednim servisom Imperije. I do sada su sve države gledale da udovolje jačima od sebe, i mi smo već navikli na to. Ali zato je i neophodno da ljudi unutar države naprave svoju državu. Koja ne bi bila represivna,nego vodila računa o narodnim interesima. Kičma takve države mora biti škola koja će proizvoditi,uobličavati ideje,teze,hipoteze,teorije koje će dovesti do naučno dokazane teorije o štetnosti sadašnjeg sistema, koju niko razuman ne može osporiti(iako se danas ljudi spore oko najočiglednijih činjenica,a kamoli oko teorija).

Kad neko dođe u goste donese čokoladu,kafu i neko žestoko piće.S time svojim domaćinima može samo upropastiti zdravlje,sve je to teški otrov kojega je malo ko svjestan.Samo zato sto je naša čulna svjest dominantna.Ono što nam je slatko u ustima nas uslovljava,koči da sagledamo štetnost šećera po naše zdravlje i koliko ta proizvodnja šećera,alkohola,kafe uništava prirodu oko nas i u nama. Mnogi znaju kolika je to štetnost po zdravlje,ali ne shvataju da sa tim otrovima uništavaju svoju i rođenu i nerođenu djecu(smanjuju mogućnost da prave i rađaju djecu).Doček nove godine je još jedan primjer neumjerene potrošnje zbog vlastitog užitka,od čega drugog dana nikome nije dobro.

Aktivna i intezivna selekcija društva znači da se čovjek treba aktivno upoznavati sa ljudima koji se drže visokih moralnih načela, vredno rade i bore se protiv nepravde, laži, neljudskih organizacija.Bez obzira na sitna neslaganja, jer je to preduslov opstanka. A jednako tako intenzivno izbjegavati fanatike kapitalizma i robove potrošačkog društva.
Selekcija hrane za dušu i tijelo nam čuva vrijeme i zdravlje.Pravilna selekcija informacija I hrane se postiže minimalnim količinama , a maksimalnim kvalitetom.Jer imperija selekcijom I intenzitetom informacija kontroliše tok misli I njihov domet,tako stvara privid dobronamjernosti.

Selekcija je uslov evolucije.Tolerancija prema dobronamjernima treba biti maksimalna , prema zlonamjernima minimalna.Selekcija metoda zavisi od inenziteta ugroženosti ,ali uvjek u okvirima ljudskosti.ništa ne smije da isprovocira ono neljudsko u nama, nečovjeka ,zvjer u nama.Bolje nepravdu trpiti ,nego je činiti.Imperija ubrzava selekciju i stvara hibridnog čovjeka slugu,koga smatra elitom,natčovjekom I daje mu sve privilegije dok mu služi.

Oruđe je stvorilo čovjeka,a oružje ga uništava.Čovjek je stvoren da radi,trpi i da se bori(N.Tesla),ali Tesla je izuzetno puno učio i eksperimentisao.Gledaj šta neko radi a ne šta priča.Građanin je svjestan svojih prava,bori se za njih.Hoće da odlučuje o svojoj sudbini,hoće da se pita i odlučuje(nema oporezivanja bez zastupanja).Građanin svijeta hoće da odlučuje o zbivanjima u svijetu,svjestan je da su globalni problemi važniji,i da na njih može uticati ako se poveže sa istomišljenicima iz cijelog svijeta.Ali ne treba biti potrošač svijeta.Ako se kupuje najpovoljnije bez obzira od koga je,bez obzira gdje je proizvedeno onda mi svjesna

Onaj ko štampa novac taj kontroliše i tokove novca i nedozvoljava da mu se neko mješa.Taj novac odražava moć jednog naroda u odnosu na ostatak čovječanstva. Nato imperija je sve svoje saveznike i kolonije ubjedila da je njihova moć neprikosnovena. Da su efikasniji, organizovaniji, posvećeniji, brutalniji, jedinstveniji u očuvanju svojih vrijednosti(vrijednosti svog novca i svega što posjeduju)od ostatka svijeta.Kako im to niko na globalnom planu nemože(nije dovoljno jak)osporiti svi se mire sa tom činjenicom.Fascinirani su njihovom snagom,i hipnotisani tako da ne pružaju otpor.Otpor je moguć tako da se priznaje da je njihova valuta,vojska,nauka najsuperiornija,ali da to ostolima šteti i zato izbjegavaju njihovu robu,novac,medije,kulturu.Mi smo postali kolonija u onom trenutku kad se dopustilo, legalizovalo trgovati za strane valute unutar naše zemlje. Suverena je samo ona zemlja u kojoj se trguje isključivo domaćom valutom. Gađenje prema njihovom novcu zbog toga što je krvav(Svaki dolar je svoju snagu potvrdio u ubijanju ljudi koji su ga relativizovali) mora biti istog intenziteta kako su se u srednjem vjeku gadili i izbjegavali gubavce. Dolar (i svaka strana valuta)ima isti efekat na ljude kao najteže,zarazne,neizlječive bolesti.Domaća valuta se stvara i kontroliše(u slobodnim narodima) od strane vlade,koja za to ima mandat naroda.Ta valuta služi tom narodu,dok strana valuta služi stranim interesima.Vlast će ostatku naroda ostavljati sve manje novca,i tako ih prisiljavati da radi za sve manje novca.To momentalno nemožemo promjeniti pa zato to trEba istrpiti,zapamtiti i oduprijeti se na drugi način.One koji nas na taj način eksploatišu treba izbjegavati,od njih se nesmije ništa kupovati.Jer kupovinom njihovih roba mi njih razvijamo,ako nema reciprociteta mi sve više propadamo(ako oni ne kupuju našu robu u onoj količini koliko mi kupujemo njihovu,oni izvlače naš novac,koja je krv jednog naroda)

Zdravi izvori pitke vode su rijetkost I zato ih treba označiti na karti srbije,zaštititi i koristiti.

Haški tribunal je dokaz kontinuiteta genocida svih imperija nad malim narodima. Koji su malobrojni jer toliko vole slobodu da su za nju spremni da ginu. Stavljajući u navodnike mislio sam da pokažem moje neslaganje sa takvim stavom. Fascinirala me je sličnost tretmana indijanskog poglavice(Bik Koji Sedi) koji je uspio da pobjedi imperiju u usponu sa našim pokojnim predsednikom.Obojica su pred smrt ponižavani ,prvi u cirkusu, drugi u „tribunalu“,za primjer drugima .A posthumno ih proglašavali nevinim. Pokušavajući da izbjegnem opširnost, upao sam u zamku dvosmislenosti. Izvinite. Mislim da smo sa američkim starosediocima(indijancima) braća po sudbini. Evropljani su huškali plemena da se međusobno istrebljuju,pa su taj model primjenili i na Balkanu. Mislim da je Slobodan Milošević pozitivna istorijska ličnost,zato je i tragično završio. Prateći njega(kao i Radovana Karadžića) bili smo istorijski,slobodan narod(koji se prvi borio protiv neonacističke Tuđmanove vlasti(finansirane i podržane NATO imperijom) ,a sada smo obični vazali, kmetovi.Entitet koji samo sanja o slobodi i samostalnosti.
Fašizam u 21. vijeku se transformisao,kamuflirao u siva odjela menadžera. Cilj im je isti (sve veće izrabljivanje radničke klase), ali su metode suptilnije. Vuk se preobrazio u crvenkapu. Potpuno su napustili nasilne metode, koriste meku silu u vidu marketingaOprostiti

Nezavisnoj Državi Hrvatskoj su oprošteni zločini koje je počinila za vrijeme rata tako što nisu adekvatno kažnjeni svi akteri tog zločina.Taj zločinački duh je ostao živ i nastavio da živi u srcima novih generacija neo nacista,ustaša.Duhovi,aveti prošlosti žive u ljudima kao i virusi i bakterije(u kriznim trenucima rastu i množe se).Ali isto tako I dobri duhovi prošlosti evociranjem slobodarskih tradicija mogu povratiti nevjerovatnu snagu.Niko nije defakto abolirao zločince ,ali ih je tolerisao ,čak I uzgajao(kao u SAD I Australiji) da bi ih jednog dana iskoristio sa određenim ciljem.Zločince kao ni komarce nikad nemožemo potpuno eliminisati ,ali se od njih može efikasno zaštititi.

Oprostiti znači biti svjestan njihove ogromne štetnosti(njihove spremnosti za potpunim unišenjem protivnika) ,moći I ograničenja(napadaju samo slabe,spore I neoprezne) I naše naivnosti, nespremnosti.Egzodus je način (zadnje rješenje)za izbjegavanje genocida.Oprostiti se od rodnog kraja I od svega što se stvaralo generecijama, da bi se sačuvao život(koji je najdragocjeniji) je velika I teška odluka.Mnogima je ona spasila glavu.Zato treba učiti da se u kriznim situacijama treba usuditi oprostiti,odreći se svega što nije neophodno,da bi se otrglo od smrtonosnog zagrljaja.Ako smo u stanju oprostiti zločincima(krupna djela,zato što ih nemožemo kazniti), moramo biti u stanju I oprostiti dobim ljudima sitne greške I zablude.Seneka kaže da treba opraštati drugima ,ali sebi nikada.Tim putem se dolazi do savršenstva, tako se gaje vrline, razvija se karakter.

Ako sebi oprostimo to što smo dopustili da ostanemo bez zavičaja,i naša će djeca ostati bez svog zavičaja.Oprostiti je sasvim suprotno od zaboraviti.Na zločin se može uzvratiti osvetom ili oproštajem ili zaboravom.Osveta I zaborav ne zahtjevaju ni analizu ni pokajanje ni zavjetovanje da se zločin ne smije ponoviti.Opraštanje nije ni kupovina vremena da se steknu uslovi za osvetu.

Krajina je svim Krajišnicima prirasla za srce.Ta zemlja,te rijeke,to nebo je bilo naše , a sad više nije. To je ključna argument koji stvara osjećaj nepravde.Puno je veće zlo u tome što je sistem stvorio 200.000 ubica koji su krenuli u Krajinu da pobiju sve živo,a ostatak svijeta je to nemoćno posmatrao.NATO imperija je požurila da taj pravi zločin sa predumišljajem(genocid) zataška sa lansiranjem,nametanjem krivice Srbima za genocid u Srebrenici(napad je najbolja odbrana).Sve je to smišljeno da bi se njihovim potomcima prodala laž,a zataškao zločin.

1992 – Влада САД оптужила је америчког велемајстора и непораженог првака света у шаху Бобија Фишера да је играњем меча с бившим светским прваком Борисом Спаским прекршио економске санкције против Србије (СРЈ). Фишер је претходно јавно исмејао такав наговештај и дословно пљунуо на текст оптужбе. 15.12.1992.

Na Kozari se vidi pravi smisao rata. Tu nije bilo resursa koji su neophodni za prosperitet jedne zemlje.Borba za resurse je samo opravdanje. Nacisti su htjeli pobjedu i uništenje protivnika ,zbog dugogodišnje iskompleksiranosti.A na Kozari su bili poraženi, zato su se tako surovo svetili civilima. Danas smo u istoj dilemi boriti se(biti) ili propasti (nebiti). Da se naši dedovi nisu borili svi naši roditelji bi završili kao djeca Kozare.

To je“naš“ imperativ i danas ,naći sponzora, izmoliti,prositi za subvencije,municiju,kredite. Naći strateškog partnera ,EU,SAD,Rusiju,Kinu. Postati vazal turskog sultana ili austrijskog ili ruskog cara. Narodu pričati da je to za njihovo dobro biti ograničenog suvereniteta, prikloniti se nekom carstvu (zemaljskom ili nebeskom)Relativizovati poraz, cijenkati se za makar nešto slobode i samostalnosti. A svaka imperija traži potpunu kapitulaciju, promjenu svijesti, apsolutnu pokornost. Bez trunke povjerenja prema nižoj rasi,radničkoj klasi. Takvi su svi ratovi i danas,svi sa svima pregovaraju,trguju tajno ,a ratuju javno. Trguju javno ,a ratuju tajno. Jer vjeruju da je čovjek čovjeku vuk.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *