Dolar

Dolar je najjače oružje kojim NATO Imperija porobljava ostatak svijeta. Svi to znaju, ali se malo ko može oduprijeti njegovoj magičnoj moći, zato što su oni stvorili osjećaj da nam je njihov novac neophodan. Najveća iluzija kapitalizma je da nam je novac jedino rješenje svih naših problema, i da bez njega (i redovnih primanja) ne možemo živjeti. Tako se zapostavlja, minimalizuje značaj zajednice (porodice, društva, naroda) u kojoj živi. Uživanje u (beskrupuloznom) sticanju sve veće količine stranog novca (dolara, eura) je potrebno onima koji ne mogu unutar svoje porodice, društva i nacije da ostvare svoje potrebe (najčešće zato što su predimenzionirane) zarađujući dinare. Dolar je problem kad nemamo jaku državu, naciju, porodicu pa se za tuđ novac hvatamo kao za slamku spasa.
Novac jednog društva je za njega dragocjen kao što je za čovjeka njegova krv. Kada tuđi novac služi za lobiranje onda razara državu iznutra, jer se njime od jednog društva stvara ovisnika. Kako bi sačuvali vrline stoici moraju biti imuni na magičnu moć novca.
Imperija novcem kupuje ljude i pretvara ih u neljude. Stvara vještačke (hibridne) autoritete, a ruši prirodne. Ako je neko zdrav, nezadužen, skroman, bez poroka, bez nerealnih želje za neumjerenom potrošnjom biće imuniji na izazove koje stvara novac, ako zna da novac (kao i vlast) ljude (a naročito djecu) kvari ako se konzumira u prevelikim količinama.
Kad se ljudi za svoje društvo bore kao vojnici (ne žaleći da u toj borbi daju svoj život), a društvo im obezbeđuje sve što im je neophodno (kao roditelji svojoj djeci) onda nema potrebe za enormnim bogaćenjem. Onaj ko štampa novac taj kontroliše i tokove novca i nedozvoljava da mu se neko miješa. Taj novac odražava moć jednog naroda u odnosu na ostatak čovječanstva. NATO Imperija je sve svoje saveznike i kolonije ubijedila da je njihova moć neprikosnovena. Da su efikasniji, organizovaniji, posvećeniji, brutalniji, jedinstveniji u očuvanju svojih vrijednosti (vrijednosti svog novca i svega što posjeduju) od ostatka svijeta. Kako im to niko na globalnom planu ne može (nije dovoljno jak) osporiti svi se mire sa tom činjenicom. Fascinirani su njihovom snagom, i hipnotisani tako da ne pružaju otpor.

Otpor je moguć tako da se ne priznaje da je njihova NATO valuta, NATO vojska, superiornija, te da njihov uticaj cijelom narodu šteti i zato ih treba bojkotovati. Suverena je samo ona zemlja u kojoj se trguje isključivo domaćom valutom. Gađenje prema njihovom novcu zbog toga što je krvav (svaki dolar je svoju snagu potvrdio u ubijanjem ljudi koji su ga pokušali relativizovati) mora biti istog intenziteta kako su se u srednjem vijeku gadili i izbjegavali gubavci. Dolar (i svaka strana valuta) ima isti efekat na ljude kao najteže, zarazne, neizlječive bolesti. Domaća valuta se stvara i kontroliše (u slobodnim narodima) od strane vlade, koja za to ima mandat naroda. Ta valuta služi tom narodu, dok strana valuta služi stranim interesima. Vlast će ostatku naroda ostavljati sve manje novca, i tako ih prisiljavati da radi za sve manje novca. To momentalno ne možemo promijeniti pa zato to treba istrpiti, zapamtiti i oduprijeti se na drugi način. One koji nas na taj način eksploatišu treba izbjegavati, od njih se ne smije ništa kupovati. Jer kupovinom njihovih roba mi njih razvijamo, ako nema reciprociteta mi sve više propadamo (ako oni ne kupuju našu robu u onoj količini koliko mi kupujemo njihovu, oni izvlače naš novac, koja je krv jednog naroda). Jedino se na globalnom nivou mogu postići kvalitativne promjene. Na nivou kolonizovane nacije se mogu praviti samo kozmetičke (personalne) promjene.

Podelite ovo:

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Autor i urednik:

Mladen Obradović Bajgut

Srbin, rođen u Kuli 1969. godine. 1991. emigrirao iz Zagreba. Borac u Krajini. Muž jedne žene. Otac tri sina. Dvadeset godina radio kao market developer u korporacijama. Preduzetnik u Novom Sadu. Stoik.