Tumačenje
Smatram da se ljudska sloboda najbolje ostvaruje kroz slobodu mišljenja. Ptice svoju slobodu ostvaruju letenjem bez ičije kontrole. Mnogi ljudi svoju slobodu ostvaruju bježeći iz grada. Jer je urbana betonska džungla postala opasnija od divljine. U gradovima vrebaju opasnosti usljed nedostatka odgovornosti vladajućih struktura (zato vrlo sporo uklanjaju snijeg i led, slabo obezbeđuju pješake) i od onih koji su izgubili osjećaj pažnje prema drugima. Te bahato voze i izazivaju saobraćajne nesreće. Bezobzirnost je nus pojava efikasnosti. Oni koji ne biraju sredstva brže ostvaruju svoje ciljeve, i samim tim postaju uspješniji.
Ličnim tumačenjem se naročito dobro ostvaruje potreba za slobodom. Naročito su kreativna tumačenja dalekih i apstraktnih pojmova i događaja. Slobodna mašta je lijepa , ali vrlo beskorisna ako je potpuno odvojena od realnosti. Naročito ako ne motiviše na stvaralaštvo, već parališe strahom. Znajući koliko različita, nova tumačenja relativizuju institucionalne autoritete vrlo često se zabranjuju ili omalovažavaju laička tumačenja. Na mnogim temama je tabu tako velik da izaziva ogromne emocije.
Čovjek je stvaralačko biće. On stvara svoj svijet. Pa tako ostvaruje svoju svrhu u većoj mjeri od onih koji se postojećem svijetu samo prilagođavaju. Najvrednije je ono djelo u koje je uloženo najviše talenta, rada, ljubavi i odricanja. Zato je roditeljstvo najveće stvaralaštvo.
Slavljenje rođenja je vrhunski dokaz kulta plodnosti u svim narodima. Svako se novorođenče instinktivno dočekuje sa neobičnom srećom, kao najradosniji praznik. Novorođenče roditeljima donosi smisao njihovog zajedničkog i pojedinačnog života.
Svako dijete je nova pobjeda nad smrću (prirodnom selekcijom zvanom bijela kuga), i dokaz vitalnosti, sposobnosti roditelja. Što su izazovi već, veći je i podvig postignut prevazilaženjem problema. Tako da u sve težim vremenima treba svi da dodatno motivišu mlade roditelje.
Oni koji nisu doživeli tu ličnu sreću i radost roditeljstva su najveće žrtve potrošačkog društva. Postoji strah od roditeljstva koji potrošačko društvo vještački nameće. Svako živo biće ima instinktivnu potrebu za produženjem vrste, samo potrošačko društvo nametanjem konzumacije, edukacije i kumulacije (materijalnih sredstava) to potiskuje.
Najbliže mi je tumačenje Božića kao praznika koji slavi rađanje i roditeljstvo. Te mi je naročito žao što se od njega pravi još jedan festival potrošnje, neumjerenosti i formalizma.
