Patriotizam

Ako je patriotizam ljubav prema svojoj zemlji i svom narodu onda ga treba razvijati kao branu kapitalizmu (koji poznaje samo ljubav prema novcu) u pravcu internacionalizma kao univerzalnog patriotizma. Suštinski, prvi i pravi Patrioti su kolonisti koji se bore protiv Imperije. U američkoj revoluciji patriotizam nije bio vezan za porijeklo, boju kože, društveni status, već je podrazumjevao obavezu borbe za slobodu, nezavisnost, suverenitet i integritet. Patriota mora aktivno da doprinosi ostvarivanju nacionalnih interesa, očuvanju i afirmaciji kulture. Nasuprot njima su Lojalisti koji se bore za interese Imperije. Jer imperije sarađuju bolje nego ikada. Na nacionalnom nivou se vrlo malo može napraviti, jer nacionalni vlastodršci (vazali) imaju ogromnu („neograničene resurse“) podršku imperije. U kolonijama nosioc suverenosti (vrhovne vlasti) nije narod, iako se oni u njega zaklinju, već njima vlast prepuštaju (i formiraju vlade) ambasadori Imperije. Kako ne bi ugrozili interese Imperije, potčinjeni narodi se konstantno drže u zoni zamrznutog
konflikta. I ključna taktika svake imperije da profitira iz sukoba dvije (ili više) nacije. Divide et impera nije samo podijeli, već i usitni (osiromaši) pa vladaj.

Patiotizam znači da svako pokušava da ostvari sebe unutar svoje nacije, ne ugrožavajući druge, niti odlazeći u druge države sa namjerom da im se uzmu pare (kao što to danas rade multinacionalne korporacije, pa čak i vrhunski imperijalni muzičari na grandiozne turneje i spektakle). Umjetnici stvarajući prenose svoje emocije i ideje u cilju stimulisanja ljudskih čula, uma i duha. A industrija zabave ih koristi da prave šou biznis (kojim podilaze niskim strastima publike) za enormno veliki novac. Industrija zabave NATO imperije umjetnošću i kulturom (i subkulturom) kolonizuje male narode i tako uništavaju njihovu kreativnost (pa se sve manje mladih odlučuje baviti umjetnošću). Pravi patrioti stvaraju u svojoj zemlji za dobrobit cijelog čovječanstva, a nikome na štetu. I tako postaju pravi reprezentativci svog naroda, a ne da nekog poraze i uzmu mu novce. Prave patriote vole i čuvaju cijelu svoju zemlju (od imperijalne hegemonije), planetu od zagađenja, uništavanja i od stranaca i od domaćih androida. Kao što se sastaju sportske reprezentacije i klubovi da kroz međusobnu borbu razmjenjuju energiju sa gledaocima, tako treba umjetnici kroz zajedničku saradnju da razmjenjuju pozitivne vibracije. Umjetnici dobre volje mogu više da učvršćuju mir i povjerenje među narodima nego što to rade vojnici. Pravo dobronamjerno društvo treba da šalje svoje umjetnike u druge zemlje ne da im uzimaju novac nego da šire toleranciju između naroda (najbolji primjeri su folklorna društva).

Unutar svojih nacija ljudi se najbolje razumiju pa tako i mogu najbolje da razvijaju i obogaćuju međuljudske odnose (što treba da bude mjerilo vrijednosti). Oni koji se najbolje razumiju i koji vjeruju u iste vrijednosti, sudove i činjenice su dio istog naroda. Kapitalizam je bio superiorniji u odnosu na ranije sisteme jer se nije ograničavao na svoju naciju u nijednom pogledu. Internacionalizam je najbolji lijek protiv ratova koji su najviši stepen destrukcije čovječanstva. Razvoj internacionalizma je moguć samo poznavanjem jezika i prihvatanjem drugih kao sebi ravnima. Postavljanjem principa „uništi konkurenciju“ i „velika riba jede malu ribu“ iznad ljudskih („ne čini drugima ono što ne želiš da tebi bude učinjeno“, „uzdaj se use i u svoje kljuse“, „pruži se koliko ti je guber dugačak“) neminovno dolazi do ratova. Konzumeri svoju naciju, svoje društvo doživljavaju kao sredstvo za zadovoljenje svojih potreba. A trebala bi nacija i društvo da pruži ljudima zaštitu od destruktivnosti Imperije (najvećeg neprijatelja ljudskosti). Imperije ulažu ogromna sredstva kako bi stavili pod kontrolu državne aparate naroda. Malo naroda uspijeva da sačuva nezavisnost. Ali im se to isplati, neki su se toliko naučno razvili da su uspjeli da razviju nuklearnu tehnologiju. Kad trgovci ili kupci ne biraju od koga kupuju ili kome prodaju (poštujući kapitalistička pravila više od moralnih) i trgovačkog pravila da treba kupovati po najnižoj cijeni, najkvalitetniju robu ostvaruju maksimalni profit. A često čine štetu svojim sunarodnicima koji istu robu ne mogu proizvesti po tim cijenama.
Građanin je svjestan svojih prava, bori se za njih. Hoće da odlučuje o svojoj sudbini, hoće da se pita i odlučuje (nema oporezivanja bez zastupanja). Građanin svijeta hoće da odlučuje o zbivanjima u svijetu, svjestan je da su globalni problemi važniji, i da na njih može uticati samo ako se poveže sa istomišljenicima iz cijelog svijeta. Ali ne treba biti potrošač svijeta. Ako se kupuje najpovoljnije bez obzira od koga je, bez obzira gdje je proizvedeno onda mi svjesno podržavamo trend obaranja svjetske cijene radne snage.