Guantanamo
Fašizam nije potpuno poražen
Kapitulacijom fašističke Italije i nacističke Njemačke fašistička ideja (kao ni njihovi nosioci) nije definitivno pobjeđena, već je stavljena u službu američke imperijalne ideje. Kao što su nacističke stručnjake sačuvali kako bi ih iskoristili, tako su i sa neonacističkim idejama inficirali one sa kojima žele manipulisati (te tako kontrolisali latinsku ameriku i razbili zemlje istočnog bloka). Fašizam je izgubio ne samo bitku, već i rat, ali nije sasvim poražen i iskorijenjen.
Fašistička ideja je softver za ostvarenje imperijalnih ciljeva, te je duboko ukorijenjena u svim nacijama koje gaje imperijalnu tradiciju, a naročito forsiraju zauzimanje teritorije koju je držala ta imperija. Tako da su sve zemlje koje su pod uticajem jedne (ili više imperija) postale dio novog (svjetskog poretka) rajha. Stvoren je jedan globalni fašistički poredak u kojem su nacionalni (kolonijalni) režimi samo kvislinške tvorevine, koje provode agendu, kako bi ispunili ciljeve nadnacionalnih institucija i korporacija, a ne izvršavaju volju, niti čuvaju interese svog naroda.
Fašizam je državno uređenje radikalnog autoritativnog šovinizma koji karakteriše:
-neograničena ovlašćenja diktatora i izvršne vlasti,
-nasilna (ili diskretna) kontrola opozicije,
-potpuna kontrola tokova novca, parlamenta i sudstva,
-planska ekspanzija vojne industrije,
-monopolizam trgovine – protežiranjem stranih (u kolonijama) ili domaćih (u imperiji) trgovinskih lanaca,
-targetiranje unutrašnjih neprijatelja prema kojima povećevaju mržnju,
-stvaranje i jačanje vojnih saveza,
-pokretanje ratova za teritoriju pod raznim ideološkim izgovorima
-zatvaranje i mučenje sumnjivih bez sudskih naloga.
Fašistički režimi i pokreti su se razlikovali od zemlje do zemlje, ali im je zajedničko bilo:
-stavljanje državnih institucija i funkcionera iznad (tolerisanjem kršenja zakona) pojedinca i njegovih prava ,
-politički sistem izgrađen za potrebe jedne (ili dvije prividno suprotstavljene) stranke (ili koalicije partija) i jednog vođe,
-korporativni ekonomski sistem (gušenje malih i nezavisnih preduzeća – protežiranjem multinacionalnih ogromnih korporacija)
-harmonizovanje odnosa (suzbijanje štrajkova) između lojalnih pojedinaca iz različitih društvenih klasa,
-veličanje imperijalnih tradicija i pretenzija na teritorije koje je kontrolisala ta imperija u prošlosti,
-promovišu socijalne programe za široke slojeve lojalnog stanovništva,
-gleda na političko nasilje, rat i imperijalizam kao sredstva za postizanje nacionalne obnove,
-smatra da je značajniji sukob između rasa i naroda od klasnog sukoba.
Fašizam se protivi:
-poštovanju osnovnih prava radnika i određenih etničkih grupa (u imperiji manjina, a u kolonijama većine),
-konzervativizmu (potkopavanjem temelja tradicionalnog društva nametanjem novih kulturnih obrazaca),
-istinskoj demokratiji (strogo kontroliše sigurne glasove, medije i oponente),
-individualizmu (špijuniranjem građana),
-liberalizmu (uskraćivanjem prava pojedincima da oblikuju svoje društvo i odbiju nametanje novih obaveza),
-materijalizmu (veličajući mitove ),
-pacifizmu (totalitarnim militarizmom ili raspirivanjem sukoba zapaljivom populističkom retorikom) i
-političkom pluralizmu (razbijanjem protivničkih manjih stranaka i potkupljivanjem opozicije) .
Fašizam je zadržao ciljeve , a promenio sredstva – sada svoje ciljeve postiže mekom silom, novcem i idejama.
Pravi – defakto fašisti, kako bi prikrili svoju pravu prirodu, preko svojih agenata, navijača, intelektualaca, prave lažne – pseudo fašiste. Pravi (a prikriveni) fašisti imaju ogromnu finansijsku podršku velikih korporacija, medija i službi bezbednosti u stvaranju totalitarnog društva potpune kontrole. Oni se zaklinju u demokratiju i slobodnu volju, a pri tome troše ogromne novce kako bi glasačima nametnuli svoje stavove. Posjedovanje ogromnog novca i kontiunirano vladanje je ključno za prepoznavanje pravih fašista, oni su pravi nosioci imperijalnih ideja.
Pseudo fašisti nemaju nikakve vlasti niti novca, samo evociraju uspomene propalih režima i gaje iracionalnu mržnju prema crvenoj opasnosti (ili emigrantima), zaboravljajući da je boljševičko – komunistička ideja (bez obzira na uspjeh u ratu) odbačena od svih relevantnih država. Sačuvali su je samo Kuba i Sjeverna Koreja. Kina i Rusija su klasične imperije bez teritorijalnih pretenzija ni prema državama u kojima ima njihovih sunarodnika. Pseudo fašisti su izgubljeni u prošlosti (jer često relativizuju to da su kvislinške formacije bile na platnom spisku i pod direktnom komandom nacista) i teoretiziranju (čekajući povoljnije okolnosti), a prema konkretnim problemima (bio-hemijskom istrebljenju sopstvene nacije i rase) zatvaraju oči. Oni veličaju apstraktnu naciju, a konkretan narod preziru i smatraju običnom nepismenom ruljom, vjeruju u apstraktnog boga, a ne vjeruju konkretnim ljudima.
Samo fašistički režim tako uporno nameće očigledno štetne dugove, propise i navike svojim kolonijama.
Sistem u kojem se (pod pretnjom oduzimanja, zatvora ili novčanih kazni) prisilno vakcinišu mala djeca, a stare teško obolele od raka ostavljaju da umiru u svojoj kući (jer u bolnicama nema dovoljno kapaciteta), gdje se ne može zaposliti bez posredničke mafije (u vidu partije ili agencije za zapošljavanje), gdje je ispiranje mozga putem medija poprimilo spektakularne dimenzije, a vodi se medijska hajka i montirani sudski procesi protiv neistomišljenika, gdje se prate i snimaju svi vidovi komunikacije između ljudi, a milioni kamera prate svaki korak, gdje partijska policija naređenja izvršava bez ubzira na njihovu nemoralnost, gdje se superiornim smatra ženski pol (kao što se u nacizmu smatrala rasa) i zbog toga im se daju veća prava ako rasturaju svoje porodice (ili ih se odreknu), gdje se vode osvajački ratovi za prirodne resurse, može se zvati fašističkim iako nema fašističkih obeležja.
Pseudo fašisti su pristali da igraju ulogu babaroge – zlog vuka koji plaši malu decu u ovoj bajci jer samo tako će dobijati medijsku pažnju i tako odvlačiti pažnju od bitnih problema. Ta predstava kod nas igra od 1990. godine, samo se glumci mijenjaju da bi publika bolje povjerovala.
