otporom do slobode

OdUstanak

Stoički otpor podrazumeva stoičko trpljenje onoga što se u ovom trenutku ne može promeniti, a pojačana, maksimalna aktivnost, fokus u onom pravcu gde se može delovati.

U svojim istupima mnogi analitičari najčešće objašnjavaju kako bi uredili državu kada dođu na vlast, to je izuzetno važno, kako bi ljudi znali njihove ciljeve i na osnovu toga im dali poverenje, ali je i način kako se dolazi na vlast izuzetno bitan.
Demonstracijama se može delovati samo ako su izuzetno masovne i dobro organizovane, a do tada mislim da je građanska neposlušnost, totalni bojkot i žestoka kritika svega što i najmanje “miriše” na korumpirane institucije i beskrupulozne korporacije odličan način za pružanje otpora.
Pod totalnim bojkotom (OdUustanak) podrazumevam izbjegavanje (u najvećoj razumnoj mjeri) svega na čemu država ubire velike poreze (i akcize) i što šteti zdravlju i u najmanjoj mogućoj mjeri (alkohol, nikotin, kofein, prehrambeni, farmaceutski, hemijski industrijski proizvodi koji imaju štetnih sastojaka).
Odbrana od neljudi se postiže averzijom prema neljudima njihovim institucijama, korporacijama. Bojkotovanjem njihovih roba i usluga slabi se režim, a jača vlastiti organizam. Oko takvog vida otpora se mogu okupiti samo ljudi visokih kvaliteta.
Požrtvovani, hrabri, umjereni, pravedni i mudri ljudi udruženi u ostvarenju svog pravednog cilja (održavanje iskre života kroz naredne generacije u vječnost) su nepobjedivi.
Kroz takav OdUstanak bi se formirali ljudi čvrstog karaktera, oslobođeni poroka, čvrsto hijerarhijski povezani i stvorili bazu asketskog, stvaralačkog društva (kao alternativa potrošačkom društvu). Prebacivanjem životnih prioriteta sa potrošnje materijalnih dobara na stvaralaštvo duhovnih vrednosti i potomstva se najbolje gaje vrline i izbegavaju poroci.

Epiktet (antički stoik) tvrdi da je naše samo ono što smo mi (ili naši preci) stvorili i što možemo kontrolisati. Pošto ovaj režim u puno većoj mjeri kontrolišu stranci, ne možemo ga smatrati našom državom, već neprijateljskom i treba ga u svim aspektima bojkotovati kao što se bojkotuje kvislinška, okupaciona vlast.

Ako se na neku vlast ne može uticati, treba je bojkotovati na svakom koraku.

Takav otpor je težak (jer zahteva odricanja), ali bezbedan i efikasan. Za njega sam utemeljenje pronašao u stoicizmu.Bojkotovanjem svega što zaista nije neophodno za život usporiće se i oslabaiti arogancija i pritisak režima. Bez alkohola, nikotina, kofeina lakše ćemo sačuvati zdravlje , a destruktivnost sistema umanjiti.

Stoički trpiti sve što je nemoguće sad promjeniti, a fokusirati sve svoje snage u borbi za slobodu i život sa realno ostvarljivim ciljevima (smanjenje represije) je efikasnije od borbe za vlast. Nacionalna vlast ima izuzetno jaku podršku internacionalnih povjerioca (MMF, SAD, EU, Saudijska Arabija itd), jer provodi njihovu agendu, pa zato treba tražiti alternativna rešenja i vidove otpora.

Najveći je problem u sagledavanju veličine opasnosti. Većina ne shvata koliko im je ugrožen opstanak, a u trenutku spoznaje ostaju paralisani i nesposobni za reakciju. Čovjek na planeti nema drugog prirodnog neprijatelja koji ugrožava njegov opstanak osim nečovjeka. Neljudi su ljudi bez ljudskosti, androidi koji izvršavaju naređenja bez griže savjesti, sociopate bez duše, tehnokrate. Dugo su se trudili da liče na obične ljude, ali dobivši sve veću vlast oni odbacuju svoje maske (ponose se svojom amoralnošću). Njima moralna pravila ne predstavljaju nikakvu obavezu. Lenjin je moral koristio kao kaput, kada mu ne treba okači ga na čiviluk (vrlo lako ga odbaci). Današnji vladari ga koriste kao masku, da sakriju svoje pravo lice. Patrijarh srpski Pavle je rekao da se čuvamo neljudi, ali i da i mi sami ne postanemo neljudi.

Patriotizam se ne dokazuje samo riječima već i djelima – adekvatno mogućnostima. U potrošačkom društvu se najveća moć svakog čovjeka nalazi u njegovom novčaniku (osim u trenutku glasanja), te se oko njegovih novaca svi bore da ih osvoje.Novi sukobi su sve bliže (jer se za njih sprema sve intenzivnije),a većina u to ne vjeruje. Truju nas sve više, sve sofisticiranijim sredstvima, na udaru su sve širi slojevi društva, mentalno zdravlje naroda, a naročito porodica. Oni koji ne pruže otpor neće opstati u sledećoj generaciji, biće poraženi iako nisu svjesni da su napadnuti. Svi ovisnici konzumerizma su žrtve hladnog rata.

Podelite ovo:

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Autor i urednik:

Mladen Obradović Bajgut

Srbin, rođen u Kuli 1969. godine. 1991. emigrirao iz Zagreba. Borac u Krajini. Muž jedne žene. Otac tri sina. Dvadeset godina radio kao market developer u korporacijama. Preduzetnik u Novom Sadu. Stoik.