Kolonija ili okupirana teritorija

Kolonijalni mentalitet je koncepcijska teorija koja se odnosi na osjećaj inferiornosti kod nekih zajednica koje su bile ili su sada pod izuzetnim uticajem neke kolonijalne sile. Koncept se obično odnosi na prihvatanje odnosno stavljanje vrijednosti, kulture i doktrine kolonizatora kao boljih i naprednijih nego što oni posjeduju.

Evropska Unija nametanjem svojih kriterijuma (zvanih EU vrijednosti) daje najbolji primjer nametanja kolonizatorskih okova na kolonijalne robove. Kolonijom bi bilo mnogo teže upravljati kada bi taj odnos subordinacije bio očigledan. Među potčinjenim bi se vremenom stvarao osjećaj nepravde koji može da dovede do revolta i oslobođenja od eksploatacije (ustanka). Zato je neophodno u sve većoj mjeri, iz dana u dan, ubjeđivati u superiornost kolonizatora u bitnim kategorijama i superiornost domaćih u nebitnim stvarima. Tako se tvrdi da je  vlastito pismo superiornije, a da za to nema nikakvih dokaza. Samo kako bi se pažnja skrenula sa činjenice da sve bitne poluge vlasti kontroliše imperija.

Paralelno sa time imperija forsira i finansira razvijanje nacionalističkog spektra (od umjerene akademske elite do ekstremne navijačke družine) političkih organizacija, koje nalaze utemeljenje u staroj imperijalnoj tradiciji, a ne u skorašnjim oslobodilačkim pokretima. Taj spektakularni, teatralni nacionalizam obaveštajne službe nastoje da drže u okvirima bezazlenosti. Takav salonski nacionalizam nikada neće realnu odgovornost imperije i njenih  marioneta prikazati u punom svijetlu, i nikada neće pozvati na konkretnu efikasnu akciju. Oštricu kritike će usmjeriti na narode koji nas okružuju, funkcionere njihovih institucija i konkurenciju (nacionaliste vlastite nacije sa kojima se razlikuju u nekim detaljima) ili na prošlost koja je vrlo malo relevantna za probleme u kojima se nalazimo. Fokus im je na manje važnim problemima, kako bi se zataškali ključni.

Takvi nacionalisti nikada ne mogu imati kapaciteta da postignu kritičnu masu unutar svog naroda, kao i da se ujedine sa drugim narodima (kao pred balkanske ratove) protiv pravog naprijatelja – imperije. Zato što sunarodnike okupljaju oko mitova prošlosti , a ne oko vizija budućnosti.

Imperija preko niza posrednika (da bi zavarala trag) finansira intelektualnu elitu za podizanje tenzije, kao što se to radi sa navijačima na sportskim takmičenjima. Sa ciljem da se ta energija ne materijalizuje. Ni jedan od tih lažnih patriota neće da pozove na realnu i efikasnu akciju bojkota, kao što su to radili svi pravi oslobodilački pokreti kroz dugu istoriju borbe za slobodu.

Lažne patriote svoje utemeljenje često nalaze u misticizmu vjerskih zajednica i pojedincima koje su proglasili svecima.

Za bojkot okupatora nije neophodna nikakva formalna organizacija, već samo svijest o slobodi kao najvažnijem preduslovu opstanka. Čak nije potrebna ni apsolutna većina da bi takav bojkot uspio, već samo većina vitalnog naroda (onih u punoj snazi).

Pozivam sve slobodne ljude da dokažu svoju hrabrost, razboritost, pravednost i umjerenost tako što će se suprotstaviti (onima koji nas truju, guše, zavađaju i lažu) bojkotom. Pozivam na otpor koji je jedini uslov opstanka naroda. Pojedinac može da živi u ropstvu, ali narod može da traje vječno samo ako je slobodan. Narod u ropstvu umire kao što se to sada dešava sa nama. Pojedinci će preživjeti u nekim drugim narodima, sa drugim identitetima, kao građani trećeg reda. Na nama je dilema da li da se pomirimo da ćemo dovjeka biti robovi u koloniji ili da na zemlju u kojoj živimo gledamo kao na okupiranu teritoriju koja će kad tad biti oslobođena. To je hamletovska dilema – biti ili propasti (suprotstaviti se ili prilagoditi).

Slobodu zaslužuje samo onaj ko je u borbi za nju spreman dati čitav svoj život i oduzeti tuđi (u samoodbrani), a ne onaj ko o njoj samo sanja.

 

Podelite ovo:

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Autor i urednik:

Mladen Obradović Bajgut

Srbin, rođen u Kuli 1969. godine. 1991. emigrirao iz Zagreba. Borac u Krajini. Muž jedne žene. Otac tri sina. Dvadeset godina radio kao market developer u korporacijama. Preduzetnik u Novom Sadu. Stoik.