Ujka Sem ne želi da mi zaboravimo šta su nam napravili

Ujka Sem ne želi da mi zaboravimo šta su nam napravili, već da znamo da su u stanju to opet uraditi nekažnjeno. Bombardovanje je najveći teroristički čin, a podsjećanje na bombardovanje je vid državnog terorizma (u službi NATO Imperije) sa produženim dejstvom (na sve generacije). To je utjerivanje straha u kosti kako se ne bi usudili da im se efikasno suprotstavimo.

1991. su nam uništili (preko ideologija, religija, finansija i naoružavanja) državu koja je bila primjer prosperiteta na svjetskom nivou. Jugoslavija je bila američko čedo, i kao što je Agamemnon hteo da žrtvuje Ifigeniju, tako je Ujka Sem žrtvovao SFRJ da ostale uplaši i pokaže šta im se može desiti ako se okuraže.

Ujka Sem je od Kobe (J. V. Staljina) naučio da kadrovi rješevaju sve (i specijalizirao se da postavlja svoje ljude na ključna mjesta), pa je postavio malog Jovicu za šefa jedne agencije koja se bavila prikupljanjem informacija. Ta agencija nije imala velika ovlašćenja, nego samo nešto dolara koje im je Ujka Sem dao da naprave informaciju (video) kojom će doći do još više dolara. To malo dolara je Jovica dao svom drugu Boci kako bi snimio jedan video koji bi mogao kopromitovati ujkinog najvećeg neprijatelja Radovana (mnogo je bio tvrdoglav). Za taj video Boca nije mogao naći profesionalne glumce, već samo amatere sa pravim oružjem i bojevom municijom. Kad je Boca napravio pravi pokolj Ujka Sem je za to optužio doktora Radovana i njegove pristalice, a video je služio kao dokaz o genocidnosti Radovanovih boraca i svakolikog Srpstva.

Tu predstavu o genocidnosti je Ujka Sem uspio prodati cijelom globalnom virtuelnom medijskom auditorijumu. Toliko je bio siguran (da su svi progutali priču) da je Jovicu pustio da se brani sa slobode, a Bocu da pogine na slobodi, samo kako bi svi ostali imali što manje slobode. Semov novi štićenik Alek je zbog svega toga dao još dolara (koje je pozajmio od ujaka Sema) svom komšiji Bakiru. Zločinci na slobodi opstaju samo zahvaljujući svojoj sposobnosti da krivicu relativiziraju i fokus prebace na druge.

Tako Ujka Sem organizuje opsadu jedne zemlje (tzv. sankcije) usled koje se počnu sve institucije raspadati, a onda predsednika te zemlje optuži za kolaps. Svoj uticaj su definisali kao meku silu (soft power) kako bi minimizovali njegove dimenzije.

Ujka Semu najviše znači da osvoji um i dušu potrošača nametanjem osjećaja krivice. Haški tribunal ima osnovni cilj da nametne osjećaj krivice za raspad SFRJ, za rat, za agresiju, za genocid, za ekonomsku nerazvijenost, narodu koji je imao oko 36,3% udela u stanovništvu zjedničke države. Spinovanjem Ujka Sema se takav stav nameće dugi niz (28) godina jer znaju da to boli, vređa inteligenciju svakog čestitog čovjeka.

Ostalim narodima Ujka Sem nameće strah od srpske hegemonije (koji podgrijavaju srpski šovinisti), kako bi ih što bolje prigrlio u NATO zagrljaj i pružio bezbednost. Prva izjava najvećeg među njima da će ići u Zagreb je pomogla povratak na vlast njihovih šovinista. Šovinistima smatram one koji o drugima iznose stavove koji ih iritiraju i prave od njih još veće neprijatelje bez ikakvih opravdanja (bespotrebno podgrijavanje neprijateljstva). Ujka Sem širenjem straha uspostavlja dominaciju u čitavom svijetu, pa i na balkanu.

Ujka Sem ima veliki talenat da sa malo naštampanih dolara dođe do puno većeg profita i jeftinih (energetskih i ljudskih) resursa iz kolonija. Ključnu ulogu u toj operaciji ima kvazi elita kolonijalnog mentaliteta.