Okupacija zdravog razuma

Krivica za ubijanje nevinih ljudi bombardovanjem zgrade RTS se već 20 godina prebacuje na direktora te ustanove, a ne na one koji se naredili i ispalili te granate. Za svaki događaj se može naći mnoštvo uzročnika (krivaca), čak i sama žrtva u nekim situacijama snosi dio odgovornosti. Sudija – zdrav razum je taj koji treba da izvaže kolika je čija odgovornost. U Švajcarskoj čak i topao vjetar Fen utiče na povećanje nasilja. Za ubistvo novinara bi trebalo makar sve kolege da moralno osude naredbodavce, finansijere i izvršitelje, a ne da jedino činovnik odgovara.

Krivica žrtve se može recimo definisati kao 1%, jer da se nisu pojavili na mjestu zločina, zločina ne bi ni bilo. Njihovi pretpostavljeni su malo više krivi i imaju 2% krivice, jer su i oni odgovorni za njihovo zdravlje na radnom mjestu. Krivica društva koje se odupire agresiji je 3%, jer je ono u toj mjeri krivo za sukob (nije ga kanalisalo) sa jednom nacionalnom manjinom, što je dovelo do bombardovanja. 2% od ukupne krivice ima pilot koji je radeći svoj dželatski posao, ispalio raketu u cilj koji su mu drugi zadali, 1% krivice imaju radnici u vojnoj industriji jer su znali da će kad tad njihov proizvod oduzeti drugim ljudima život. 3% su krivi beskrupulozni vojni stratezi jer je za njih to prihvatljiva žrtva u ljudskim životima. 1% krivice snose glasači država agresora jer su nesvjesno dali legitimitet zločinačkom agresorskom režimu. 3% krivice snose strani mediji koji su raspirivali mržnju prema neposlušnom narodu sa brdovitog balkana. 10% krivice snosi međunarodna zajednica, jer nije imala strpljenja da mirno riješi  konflikt, jer nije mogla da obuzda zločinca-agresora u njegovoj destruktivnoj namjeri.

Najviše odgovornosti (74%), krivice za započinjanje rata i sve nevine žrtve snosi vladajuća klasa – oligarhija NATO imperije (akcionari, menadžeri, bankari, političari, oficiri…). Imperijalistički duh elite rimske imperije – senatora je transformisao i kamuflirao formu imperijalizma kroz vijekove, ali je zadržao svoju osnovnu misiju netaknutu do današnjeg dana. Ogromna želja za osvajanjem i kontrolisanjem dovodi do sve većeg totalitarizma i okupacije svega pa i zdravog razuma. Njihova vladavina počiva na zaglupljivanju sve većeg broja podanika. Usavršili su sisteme manipulacije ljudima do perfekcije, tako da sam ubeđen da su svi samoubilački i ubilački napadi njihova suptilna kreacija (toliko diskretna da je nisu svjesni ni njihovi izvršioci). Oni uspjevaju izmanipulisati i vrhunske intelektualce (kao što je to bio naslednik Slobodana Miloševića na mjestu predsednika) i autoritete zato što su povjerovali u njohovu dobronamjernost.

Strah za sopstveni život (kukavičluk) sputava zdrav razum i dokazuje da su sve vrline neraskidivo povezane u jednu, te da su ograničene uticajem poroka. Uplašen razum se miri sa nepravdom i podstiče na neumjerenost (preslabu ili prejaku reakciju). Nerazumnost dovodi do neumjerenosti, a ona do nepravednosti.  Zaglupljivanjem (totalitarnom propagandom) se sprečava gajenje vrline i šire poroci.

Još je Odisej naučio da je teško odoleti pjesmi sirena – spektakularnim medijima, i da se samo bojkotom može spasiti zdrav razum.